Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 2n
Sutra: 5° 5° 2n
21. veljače 2019.
In memoriam

kolumna KOMENTAR BRANKA MIJIĆA Bio je novolistovac od glave do pete

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 3. prosinac 2018. u 22:05 2018-12-03T22:05:32+01:00

Zato ti, Dražene, još jednom hvala na svemu što si nam dao i što si nas naučio. Možda jesmo dinosauri koji izumiru dok bujice nadiru, ali, čast svakom, veresije nikom, zauvijek ćemo te se sjećati mi koji smo ponosni na »Novi list« koji smo zajedno s tobom živjeli.

Bio je jedan od posljednjih iz one novinarske garde do koje je kulturan svijet držao jednako kao i do svojih pjesničkih i književnih bardova. Dražen Vukov Colić slijedio je put Ive Mihovilovića, Frane Barbijerija, Božidara Novaka, Veselka Tenžere, a njegovim odlaskom nismo samo izgubili prijatelja, čovjeka i kolegu već se ova nezahvalna profesija polako gasi u svojoj intelektualnoj suštini.

Svjedok vremena, širokog obrazovanja i afiniteta te gorljivi zagovornik slobode govora ispisao je u svojim tekstovima nezaobilazne stranice povijesti hrvatskog novinarstva. Za nas koji smo imali priliku s njim raditi i družiti se bio je naprosto Cola, ugodan sugovornik i kozer koji je volio društvo i dobro raspoloženje. Njegov dolazak u redakciju »Novog lista«, a time i na stranice »Glasa Istre«, sredinom devedesetih za glavnourednikovanja Veljka Vičevića, značio je za jedne prvenstveno regionalne novine veliki iskorak na nacionalnu scenu.

Bila su to ona vunena vremena za slobodu medija i mišljenja kada je »Novi list« među rijetkima spašavao čast hrvatskog novinarstva koje je režim milom ili silom želio pretvoriti u svojeg slugu.

Dražen Vukov Colić predvodio je tada elitu hrvatskih novinara zajedno s Jelenom Lovrić, pokojnim Daliborom Foretićem i mnogim drugima koji su na ovim stranicama našli svoj prostor slobode. U to doba drugdje praktički i nisu mogli objavljivati, bili su nepoželjni, a jedini njihov grijeh je bio što nisu pristajali jedno jednoumlje zamijeniti drugim.

Bio je to veliki »vritnjak naprvo« za jednu mladu redakciju koja se uhvatila u koštac sa svim mogućim pritiscima i postala pokret otpora i slobodni teritorij, dok je »Novi list« bilježio nikad prije i nikad poslije rekordne tiraže u Zagrebu. Za takav korak od sedam milja Cola je bio jedan od najzaslužnijih, ne samo svojim briljantnim analizama svakodnevice i društvenih zbivanja, već i samom činjenicom da je postao jedan od nas, novolistovac od glave i pete.

Za one koji nisu svjesni veličine Dražena Vukova Colića i njegovog djela i kojima ime »Danas«, političkog tjednika, čiji je jedan od tvoraca i glavnih urednika bio, možda ništa ne znači, a čija je tiraža znala biti i 180 tisuća primjeraka, samo jedna iskustvena crtica koju nikada neću zaboraviti. Izvještavajući s Kosova krajem osamdesetih o nemirima koji su navijestili početak krvavog raspada Jugoslavije, u Prizrenu, na jednom trgu, susrećemo čistača cipela s tradicionalnom albanskom kapicom na glavi, a on, čekajući mušterije, čita »Danas«! Samo toliko radi povijesnh falsifikata kako se iz Hrvatske u to doba nitko nije suprotstavljao velikosrpskoj politici i Slobodanu Miloševiću.

Postati Coli, dopisniku »Vjesnika« iz New Yorka i Bonna, kazališnom kritičaru i gloduru »Danasa« glavnim urednikom s 38 godina, te ga, zbog vizije kako trebaju izgledati novine, odmah zamoliti da skrati svoju kolumnu, bila je velika čast i izazov. A, Cola k'o Cola, samo se nasmijao i rekao: »Znaš što nas povezuje? I ja sam prije nego li sam postao glavnim urednikom uređivao kulturu. To je dobar znak!«

Zato ti, Dražene, još jednom hvala na svemu što si nam dao i što si nas naučio. Možda jesmo dinosauri koji izumiru dok bujice nadiru, ali, čast svakom, veresije nikom, zauvijek ćemo te se sjećati mi koji smo ponosni na »Novi list« koji smo zajedno s tobom živjeli.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka