Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Branko Mijić

In memoriam - Željko Žmak

In memoriam - Željko Žmak
In memoriam - Željko Žmak
Autor:
Objavljeno: 20. svibanj 2019. u 14:04 2019-05-20T14:04:12+02:00

Jedan list s dva imena, tako smo nekada zvali Novi list i Glas Istre. Da nije bilo te i tih novina, vjerojatno nikada ne bih upoznao Željka Žmaka.

Rođen 1936. godine generacijski je pripadao mojim roditeljima, no to nikada nije bila prepreka za naš drugarski i kolegijalan odnos. Povezivalo nas je novinarstvo, strast prema profesiji koja ti život pretvori u jedan jedini podulji dan, jer nikada ne staješ i ne prestaješ misliti što ćeš napisati i objaviti u sljedećem izdanju. Željac je cijeli svoj život bio vezan za novinarstvo i Glas Istre, pa u enciklopedijskoj natuknici, u kojoj ima njegovih prezimenjaka Žmaka, od kojih je jedan bio astronom i matematičar, a drugi pedagog i istarski borac, naprosto stoji: Željko Žmak, novinar. I to je epitaf koji bi svaki novinar poželio na svome grobu.

Ima tu u zgradi Novog lista jedna povijesna fotografija, kao i sve značajne stvari zabačena i sakrivena na polukatu kojim gotovo nitko ne prolazi, koja najviše govori o Željku Žmaku i koja je najveći spomenik onome što je radio za života. Ta je crno-bijela snimka nastala prije pola stoljeća u staroj rotaciji Novog lista, a na njoj su ljudi u odijelima koji u rukama drže i čitaju netom otisnute novine koje izlaze iz tiskarskog stroja Plamag proizvedenog u tadašnjem DDR-u.

Na naslovnici je glava Glas Istre i veliki tekst »Naš cilj«, a datum je 1. studenoga 1969. godine. Ne vidim Željka u prvom planu, ali on je tu, najzaslužniji što je Istra dobila svoj prvi dnevni list, uz bezrezervnu pomoć i podršku kolega iz Novog lista, Stanislava Škrbeca i danas pokojnog Milorada Kovačevića. Valjda će se sada kada Željka nema netko sjetiti i obilježiti 50. godišnjicu te istarske novinske pismenosti.

Glas Istre bio je život i sudbina Željka Žmaka, sve radosti, uspjehe ali i turbulencije ta je novina prošla s njim i on s njom, da bi danas Istra bila nezamisliva bez tog svog medijskog kroničara svih zbivanja koja se zbivaju na poluotoku. Sjećam se Željkovog bijesa kada smo se prije desetak godina zadnji put penjali na Stojač brdo, u to zaleđe Hrvatskog primorja gdje je u srpnju 1943. godine tiskan prvi broj Glasa Istre, glasila Narodnooslobodilačke fronte za Istru, i kada smo ugledali vandalski nagrđeno spomen-obilježje na taj povijesni događaj. Onaj bezumnik koji je to učinio spasio si je život što tada nije bio u Željkovoj blizini, a mnogi bi prije nego li se uhvate spreja i ustašije trebali čuti njegovu životnu priču, još kao dijete prognanog Istranina čija se obitelj za rata sklonila u Zagreb gdje su svi sudjelovali u antifašističkom pokretu.

Te svoje korijene, istarske i antifašističke, Željko Žmak nikada nije zaboravio, neprestano je naglašavao kako je Glas Istre pokrenut u partizanima i ako se za nekoga može reći da je bio tvrdi Istrijan i antifašist, onda je to sigurno Željko Žmak. I devedesetih je, kad to nije bilo popularno, bez straha i s ponosom iz sveg glasa znao zapjevati »Bandiera Rossu« i

»Krasna zemljo, Istro mila«. S tim i takvim čovjekom zapala me je čast raditi, ali i družiti se, jer je Željko bio izuzetno društvena osoba, neumorni zabavljač i šarmer nezaobilazan i nenadmašan u organiziranju fešti. Nije niti jedno zajedničko druženje kolega iz Rijeke i Pule, koja su se tada redovito održavala, jer nismo bili samo jedan list s dva imena već i jedan duh u dva tijela, završilo, a da Željko ne bi već planirao sljedeći susret.

Taj i takav Željko, zaljubljenik u sport, prije svih u nogomet i košarku, nedostajat će nam i faliti kada se nađemo na zajedničkim druženjima s ove ili one strane tunela. Uz sjećanja na nezaboravna vremena za novine osamdesetih prošlog stoljeća, kada je Željko Žmak bio direktor Glasa Istre i zamjenik glavnog urednika Novog lista, i kada su postignute rekordne tiraže od čak 85 tisuća primjeraka, koje su tu jednu novinu s dva imena svrstale u sedmu najprodavaniju od tridesetak dnevnih listova koji su izlazili u Jugoslaviji, sjetit ćemo se svih onih druženja i anegdota koje smo prošli sa Željkom Žmakom.

Željac, neka ti je laka istarska zemlja koju si toliko volio!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.