Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
24. siječnja 2020.
Komentar Branka Mijića

Imperativ iperita

Foto REUTERS
Foto REUTERS
Autor:
Objavljeno: 11. prosinac 2013. u 12:41 2013-12-11T12:41:58+01:00

Sada kada nam dodatno pokušavaju uvaliti da u našoj kući za sitniš prekrcavamo i prekursore, zaista se valja upitati jesmo li do kraja prolupali ili se samo napola prokurvali

Transport prekursora, dakle prekrcaja kemikalije za proizvodnju kemijskog oružja zaplijenjene u Siriji, tema je koju je premijer Zoran Milanović jučer otvorio za svog posjeta Kvarneru i koja mu u ovom trenutku vjerojatno neće zasladiti gorak okus u ustima. Koliko god premijer probne balone pustio na politički sklonom mu terenu, brižljivo pripremljeno i diplomatski, teško je očekivati bilo kakvu razumnu reakciju od mržnjom i podjelama dobrano zagađene javnosti. Može Milanović objašnjavati da se ne radi ni o kakvim bojnim otrovima već o običnim kemijskim sastojcima, može pažljivo pipati bilo puka, ali teško će izbjeći eksploziju gnjeva opasniju i od smrtonosnog iperita.

   Dakako da Hrvatska kao članica NATO-a i EU ne može izbjeći ni škakljive teme poput »transporta prekursora« i ne biti involvirana u cijelu priču. Ali, čak ako ekolozi i svi oni koji se smatraju »zelenima« ne ustanu na zadnje noge i odbiju »ukletim brodovima« pristajanje u našim lukama, baš kao što je to bio slučaj u Albaniji, Milanović bi se mogao naći na udaru onih udruga i inicijativa koje misle da su nakon Vukovara i referenduma našle njegovu staklenu bradu pa je pokušavaju iz svih pozicija pogoditi.

   Možda je zato premijer trebao prepustiti nekome od svojih ministara ili »neimenovanih visokopozicioniranih članova Vlade« da trbuhozbore loše vijesti. Jer, za očekivati je da će neki od samozvanih stožera zapovijediti pripremnu artiljerijsku vatru kako bi Milanovića i njegovu koalicijsku vladu zasuli plotunima koji će nakon »zločinačke ideologije« i »nenarodne vlasti udbaške Hrvatske« sada ispaljivati salve optužbi za vođenje kemijskog rata protiv vlastitog naroda poput Sadama i Asada. I za trajno uništenje Lijepe naše kao male zemlje za veliki odmor.

   Možda je posao s prekursorima uistinu bezazlen i bezopasan a unosan, no rizik da bilo što pođe po zlu gotovo je kockarski za onoga koji bi donio takvu odluku. Pogotovo što se Hrvatska već opekla i pretrpila nemalu štetu poslušno klimajući glavom i bježeći glavom bez obzira iz Sirije kada su »veliki« to od nas zatražili. Nikada od kreatora naše vanjske politike nismo dobili odgovor zašto smo srljali za globalnim ratnim kolovođama čiji je jedini plan i opsesija bila srušiti režim Bašara Al Asada, što im, eto, već više od dvije godine ne uspijeva.

   Nakon Afganistana, Iraka, Libije i ostalih stratišta koje su imperijalističke vojske ostavile u rasulu, niti ptice na grani ne bi popile priču kako se i u Siriju na isti način željela uvesti demokraciji.

   – Asadov režim u Damasku mora pasti da bi američke i britanske naftne kompanije mogle kroz Siriju prevoziti naftu, osvojenu u Iraku, do tankera na Sredozemlju, osobito u prijetećem slučaju, da Iran već na prve ispaljene rakete iz Izraela ili iz američkih bombardera odmah blokira Hormuški tjesnac, već je odavno napisao naš kolumnist i vrsni poznavalac Bliskog istoka Zlatko Dizdarević. Hrvatska je pak zbog kratkovidne vanjske politike u Siriji izgubila najmanje milijardu dolara koliko se procjenjuje vrijednost Inine imovine u toj zemlji koju smo ostavili a da svoj politički poltronizam nismo ni centa naplatili.

   Sada kada nam dodatno pokušavaju uvaliti da u našoj kući za sitniš prekrcavamo i prekursore, zaista se valja upitati jesmo li do kraja prolupali ili se samo napola prokurvali. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.