Slobodan? Jesi kurac!, evocirao je uspomene na nastajanje jedne od najluđih naslovnica »Ferala« Viktor Ivančić dan nakon premijere dokumentarnog filma Marine Banićević i Saše Stanića »Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala« u Rijeci i samo dan uoči 12. obljetnice smrti Slobodana Miloševića u Sheveningenu.

Prva priča ide ovako. »Feral« se te 2001. godine iz onog »olovnog« crno-bijelog tiska koji prlja ruke i formata dnevnih novina preoblačio u gospodski »news« magazin. Odijelo ne čini čovjeka, ali ostavlja dojam, pa je redakcija dala sve od sebe da za prvi broj »picne« kolornu naslovnicu na sjajnom papiru dotjeravši je do posljednjeg detalja. I kada se samo čekalo da rotacija krene, stigao je »breaking news«: u Beogradu je uhićen Slobodan Milošević.

Tog 1. travnja te 2001. nije bio 1. april i vijest nije bila nikakva šala, a još bi neslanija šala bila da se tjednik sutradan pojavi na trafikama u novom ruhu, a bez riječi o tom događaju ne dana već godine ili desetljeća. Trojici od »Ferala« bukvalno je ostalo pola sata da se snađu u sumanutim uvjetima, a što se u tom kratkom roku zbivalo, svjedočio je u jednom od svojih intervjua Predrag Lucić:

– U tih pola sata je trebalo napisat tekst o tome i smislit novu naslovnicu, umjesto već spakirane s Budišom i Račanom. Ja sam u traganju za bilo kakvom idejom očajnički prevrtao fotke i srećom naletio na onu kolekciju lubanja Pol Potovih žrtava. Među njih sam ubacio Miloševićevu glavu, dodao joj brnjicu, a Viktor je ispalio naslov: »Slobodan? Jesi kurac!«. To se u košarci zove alley-oop.

Bilo je naravno, u 15 godina bespuća povijesne (ne)ozbiljnosti »Ferala« i boljih naslovnica, najčuvenija je svakako ona na kojoj su Tuđman i Milošević zagrljeni u bračnom krevetu naslovljena »Jesmo li se za to borili?«, ali za potrebe druge priče vratit ćemo se ovoj prvoj, za »cajtnot« sjajnoj ne samo zbog sjajnog papira.

Naime, 12 godina rahmetli Slobodan Milošević svoje posljednje počivalište nije našao niti na jednom beogradskom groblju. Te 2006. godine, za razliku od danas, u Srba i u Srbiji je bilo dovoljno srama i nelagode da tog »balkanskog mesara« ne pokopaju u prijestolnici i ne udijele mu nikakvih državnih počasti. Grob Slobodana Miloševića u avliji je obiteljske kuće u Požarevcu, tamo ispod nekog stabla, kako pristojan svijet sahranjuje pašče.

Ne znamo je li svog šefa i učitelja na 12. obljetnicu njegove smrti u toj požarevačkoj avliji, posjetio njegov đak i nasljednik, aktualni ministar vanjskih poslova Srbije, Ivica Dačić, koji je podržao ideju dvadesetak mladih aktivista svoje stranke SPS i predstavnika nevladine udruge »Sloboda« da se Slobodanu Miloševiću u Beogradu podigne spomenik i da jedna ulica ili trg dobiju njegovo ime. Da Dačić i njegov slobojugend ne bi gubili vrijeme i novce na skupe konkurse, eto im sjajna ideja i gotov projekt za spomenik i trg nastao u glavama trojice genijalaca u samo pola sata: glava Slobodana Miloševića s brnjicom u stilu Hannibala Lectera okružena ljudskim lubanjama. Nadgrobni natpis može se prigodno modificirati: »Živ? Jesi kurac!«

Feral Macht Frei, Slobodan Die!