Ove je subote u hospiciju u Ogulinu, od posljedica brutalnog premlaćivanja u Viškovu, preminuo Radoje Petković, da bi se u ranojutarnjim nedjeljnim satima u Supetru na Braču dogodio još jedan zločin iz mržnje.

- Vraćali smo se kućama nakon posla, prošli smo kraj prostorija Torcide Brač. Vjerojatno su čuli ova dva momka, oni su Srbi iz Vukovara. Njih 15-20 zatrčalo se prema nama. Vikali su: ‘Di je Srbin?’ Napali su ih i bacili na pod, počeli su ih cipelariti. Djevojka je legla na svog prijatelja, nastavili su tući i njega i nju. Ja sam stajao sa strane. Pitao sam: »Je li ovo potrebno?«. Dobio sam udarac šakom u nos. Da nije naletio taksist, ubilo bi nas. Počeo je trubiti, a oni su se razbježali, svjedoči o tom događaju mladić iz Brača, inače vatrogasac, kojem je slomljen nos na četiri mjesta.

Radoje Petković (63), inače potpredsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Kastva i građevinski poduzetnik, nije bio te sreće. Nije preživio divljački napad Ilije Glavića (48) koji ga je napao kada je krenuo prema svom automobilu, a nastavio ga je udarati čak i kad je Petković bez svijesti pao na tlo.

Svjedoci događaja su »zašutjeli«, a napadač je identificiran tek zahvaljujući nadzornim kamerama sa susjednog objekta i trenutno se nalazi u istražnom zatvoru.

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković promptno je reagirala osudivši huliganski napad u svome gradu na nacionalnoj osnovi i zatraživši od institucija »da najstrože kazne počinitelje bez imalo milosti«.

– Moramo se kao društvo jednostavno zapitati gdje smo došli. Zovu me ljudi iz cijele Hrvatske i daju podršku. Mislim da je problem nas kao društva što se svatko boji reći, svatko se boji osuditi i normalna reakcija izazove neku dramu. Tako bi svaka normalna osoba trebala reagirati, govori hrabra gradonačelnica koja je »Torcidi« odmah ukinula sredstva za financiranje turnira i zabranila korištenje gradskih terena.

U pravu je Ivana Marković, kao ona, mladi vatrogasac i djevojka iz Varaždina koji su zaštitili napadnute, reagirala bi »svaka normalna osoba«. Da je osnovni problem ovog društva premali i nedovoljan broj normalnih pojedinaca, svjedoči bespotreban i nasilan prekid života Radoja Petkovića koji nije imao sreće da se u njegovoj blizini nađe netko normalan.

Krivac za tu uzaludnu smrt, znamo svi to dobro, nije samo egzekutor i neposredni izvršilac Ilija Glavić. Smrt Radoja Petkovića, baš kao i napad na mlade Vukovarce koji su na Brač došli odraditi turističku sezonu, skrivili su oni koji su već odavno pustili zloduha iz boce pa se on sada razmnožio i naselio u alkoholom natopoljenim glavama i šakama diljem Lijepe Naše.

Tko može biti kriv kad se »Ubi, ubi Srbina« s tribina stadiona realizira pod okriljem noći? Oni koji su to nenormalno stanje proglasili normalnim, oni koji nisu našli ubojice Milana Krivokuće, oni koji su oslobodili ubojice Aleksandre Zec?

Oni koji su legalizirali ubojstva tvrdeći kako u domoljubnom ratu nije moguće počiniti ratne zločine i koji su to pravilo prenijeli u domoljubni mir u kojem za Srbe uvijek važe samo ratna pravila?

Oni koji 28 godina nakon što je Čedomir Vučković natjeran da popije akumulatorsku kiselinu sude još jednom, iz početka, uglednom političaru i saborskom zastupniku Branimiru Glavašu?

Oni koji u središtu Zagreba, u neposrednoj blizini zgrade MUP-a, ali i u ostalim hrvatskim gradovima, ne vide i ne poduzimaju ništa kada na predizbornim plakatima osvane »Zakolji srpsku djecu. Ubi Srbina«, pogotovo ne poticanje na genocid kao najopasniji oblik govora mržnje?

I hoće li institucije smoći snage, poslušati gradonačelnicu Supetra i ovoga puta počinitelje najstrože kazniti, bez imalo milosti? Da, i hoćemo li to što smo čuli od Ivane Marković čuti i od predsjednice Kolinde Grabar–Kitarović i premijera Andreja Plenkovića? Ili se oni možda spremaju doći na pokop Radoju Petkoviću?