Hrvatska pravosudna praksa nepresušno je vrelo presuda u kojima su u pravilu novinari bili osuđivani zato što su napisali istinu o mnogim idiotima, što su ljude vrijedne svakog prezira imenovali gnjidama
Morao se nekako Davor Bernardić ugurati u javni prostor, koji je u svom fajterskom stilu okupirao Zoran Milanović, pa se nije ustezao upotrijebiti i laktove nazvavši Gordana Jandrokovića »rektalnim alpinistom« iza kojeg se skriva Andrej Plenković, inače njegov glavni takmac za skoru izbornu utrku za koju su se već počele zauzimati startne pozicije.
Možda je predsjednik SDP-a tek izgubio živce jer ga u medijima nitko ne zarezuje ni za suhu šljivu, možda je u nemoći posegnuo za »zoranizmima«, koji su bili karakteristični za njegovog stranačkog prethodnika i trenutačnog predsjednika RH, koji je Plenkoviću znao spomenuti majku »vojnu lekarku«.
Možda je to čak bila i smišljena provokacija nekog od njegovih PR gurua, ali, o čemu god se radilo, rektalni alpinisti ostat će tek izraz Bernardićeve nemoći. Ili, u najboljem slučaju, prvo poglavlje »davorizama« u nastajanju.
Nije baš da su političari po svome habitusu cvijeće koje valja paziti i maziti, nije da ih ne treba gađati kad to zaslužuju, ne samo riječima, već i jajima i pomidorima, po mogućnosti trulim, ali »rektalni alpinizam« nije niti duhovito, niti inovativno, a još manje smiješno poput dobrog vica.
Nije teško pretpostaviti što je pjesnik Bernardić htio reći ovom jezičnom kalamburom o karakteru političke karijere Gordana Jandrokovića, ali zašto je onda to što je mislio pokušao sakriti lošom metaforom? Ili se možda terminologijom s društvenih mreža misli približiti biračima i preko rektalnog alpinizma popeti se u Banske dvore?
Nije to bio jedini gaf predsjednika SDP-a tog dana, koji je uz »Njonju« izvrijeđao i novinare, održavši im svisoka lekciju o tome kako bi to oni trebali raditi svoj posao. Ne bi to bilo ništa čudno ni nedoživljeno od političara, ali oni koji imaju ambiciju doći na vlast, a imaju barem zrnce pameti, to ne bi učinio na Svjetski dan slobode medija!
Samozvani kritičar novinarske hrabrosti pritom je »zaboravio« da su novinari premijera Plenkovića još u petak pitali za komentar događanja u Okučanima, dok se on sam o ZDS majicama oglasio tek dva dana kasnije, istodobno tolerirajući taj pozdrav u Borovom Selu dok je polagao vijence!
Tako je Davor Bernardić samom sebi zabio sazad, baš kao i oni koji tog 3. svibnja nisu dozvolili predsjednici Sindikata novinara Hrvatske Maji Sever da bude gošća Aleksandra Stankovića u emisiji »Nedjeljom u dva« na javnoj televiziji na kojoj i sama zarađuje za kruh svagdašnji! Izgleda da »rektalni alpinizam«, baš kao i koronavirus, ne poznaje granice, a svoj doprinos svemu dao je i narečeni predsjednik Sabora zaduživši odvjetnika da protiv Bernardića podigne tužbu radi zaštite časti i ugleda!
Zaboravio je Jandroković kako je svojedobno, dok je bio »samo« zastupnik, tadašnjeg predsjednika Sabora Josipa Leku nazvao »Milanovićevim batlerom«, što nije ništa manje udar na nečiju čast i ugled.
A Leko je danas sudac Ustavnog suda, istog onog koji je prije dva mjeseca pravorijeknuo da Hrvoje Hitrec ima pravo Stipu Mesića nazivati idiotom!
Obrazloženje: reći za nekog da je idiot je vrijednosni sud. Doduše, to može biti i uvreda, ali političari na najvišim položajima u državi su javne ličnosti i nemaju pravo da ne budu vrijeđani.
»Rektalni alpinizam« u takvoj odluci Ustavnog suda krije se tek u činjenici da je stvar bila obrnuta i da je Stipe Mesić nazvao Hitreca ili bilo koga iz desničerske bulumente idiotom, platio bi, i to masno, svoj idiotizam.
Hrvatska pravosudna praksa nepresušno je vrelo presuda u kojima su u pravilu novinari bili osuđivani zato što su napisali istinu o mnogim idiotima, što su ljude vrijedne svakog prezira imenovali gnjidama, jednim od stotinjak izraza koji u hrvatskom jeziku postoje za takve, ili što su uprli prstom u moralni svinjac u kojem su se zatekla dva svinjčeta.
Uvodnik
Rektalni alpinisti
Branko Mijić
05. svibanj 2020 17:55
Foto D. KOVAČEVIĆ
Hrvatska pravosudna praksa nepresušno je vrelo presuda u kojima su u pravilu novinari bili osuđivani zato što su napisali istinu o mnogim idiotima, što su ljude vrijedne svakog prezira imenovali gnjidama
Morao se nekako Davor Bernardić ugurati u javni prostor, koji je u svom fajterskom stilu okupirao Zoran Milanović, pa se nije ustezao upotrijebiti i laktove nazvavši Gordana Jandrokovića »rektalnim alpinistom« iza kojeg se skriva Andrej Plenković, inače njegov glavni takmac za skoru izbornu utrku za koju su se već počele zauzimati startne pozicije.
Možda je predsjednik SDP-a tek izgubio živce jer ga u medijima nitko ne zarezuje ni za suhu šljivu, možda je u nemoći posegnuo za »zoranizmima«, koji su bili karakteristični za njegovog stranačkog prethodnika i trenutačnog predsjednika RH, koji je Plenkoviću znao spomenuti majku »vojnu lekarku«.
Možda je to čak bila i smišljena provokacija nekog od njegovih PR gurua, ali, o čemu god se radilo, rektalni alpinisti ostat će tek izraz Bernardićeve nemoći. Ili, u najboljem slučaju, prvo poglavlje »davorizama« u nastajanju.
Nije baš da su političari po svome habitusu cvijeće koje valja paziti i maziti, nije da ih ne treba gađati kad to zaslužuju, ne samo riječima, već i jajima i pomidorima, po mogućnosti trulim, ali »rektalni alpinizam« nije niti duhovito, niti inovativno, a još manje smiješno poput dobrog vica.
Nije teško pretpostaviti što je pjesnik Bernardić htio reći ovom jezičnom kalamburom o karakteru političke karijere Gordana Jandrokovića, ali zašto je onda to što je mislio pokušao sakriti lošom metaforom? Ili se možda terminologijom s društvenih mreža misli približiti biračima i preko rektalnog alpinizma popeti se u Banske dvore?
Nije to bio jedini gaf predsjednika SDP-a tog dana, koji je uz »Njonju« izvrijeđao i novinare, održavši im svisoka lekciju o tome kako bi to oni trebali raditi svoj posao. Ne bi to bilo ništa čudno ni nedoživljeno od političara, ali oni koji imaju ambiciju doći na vlast, a imaju barem zrnce pameti, to ne bi učinio na Svjetski dan slobode medija!
Samozvani kritičar novinarske hrabrosti pritom je »zaboravio« da su novinari premijera Plenkovića još u petak pitali za komentar događanja u Okučanima, dok se on sam o ZDS majicama oglasio tek dva dana kasnije, istodobno tolerirajući taj pozdrav u Borovom Selu dok je polagao vijence!
Tako je Davor Bernardić samom sebi zabio sazad, baš kao i oni koji tog 3. svibnja nisu dozvolili predsjednici Sindikata novinara Hrvatske Maji Sever da bude gošća Aleksandra Stankovića u emisiji »Nedjeljom u dva« na javnoj televiziji na kojoj i sama zarađuje za kruh svagdašnji! Izgleda da »rektalni alpinizam«, baš kao i koronavirus, ne poznaje granice, a svoj doprinos svemu dao je i narečeni predsjednik Sabora zaduživši odvjetnika da protiv Bernardića podigne tužbu radi zaštite časti i ugleda!
Zaboravio je Jandroković kako je svojedobno, dok je bio »samo« zastupnik, tadašnjeg predsjednika Sabora Josipa Leku nazvao »Milanovićevim batlerom«, što nije ništa manje udar na nečiju čast i ugled.
A Leko je danas sudac Ustavnog suda, istog onog koji je prije dva mjeseca pravorijeknuo da Hrvoje Hitrec ima pravo Stipu Mesića nazivati idiotom!
Obrazloženje: reći za nekog da je idiot je vrijednosni sud. Doduše, to može biti i uvreda, ali političari na najvišim položajima u državi su javne ličnosti i nemaju pravo da ne budu vrijeđani.
»Rektalni alpinizam« u takvoj odluci Ustavnog suda krije se tek u činjenici da je stvar bila obrnuta i da je Stipe Mesić nazvao Hitreca ili bilo koga iz desničerske bulumente idiotom, platio bi, i to masno, svoj idiotizam.
Hrvatska pravosudna praksa nepresušno je vrelo presuda u kojima su u pravilu novinari bili osuđivani zato što su napisali istinu o mnogim idiotima, što su ljude vrijedne svakog prezira imenovali gnjidama, jednim od stotinjak izraza koji u hrvatskom jeziku postoje za takve, ili što su uprli prstom u moralni svinjac u kojem su se zatekla dva svinjčeta.