Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
10. prosinca 2019.
Komentar

kolumna BRANKO MIJIĆ Povratak u budućnost

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 2. siječanj 2019. u 18:27 2019-01-02T18:27:08+01:00

Godina koju predadosmo povjestnici, odpočela je svoje mnogostruko djelovanje sa čitavim nizom velikih nada i raznih obećanja. Ali, sve te nade i sva ta obećanja mahom ostadoše neizpunjena, jer ona eto odputova u vječnost, ostavivši iza sebe malo ne onaj isti chaos, što ga je zatekla, kad se je pojavila na pozornici ovoga vieka. I baš zato niko na svietu nema razloga, da žali za prošlom godinom, jer ona, ni u političkom, a ni u kulturnom pogledu, ni u koliko nije opravdala ono očekivanje, što no ga u nju polagahu pojedine svjetske države i njihovi narodi.

Tako je na današnji dan, prije točno 119 godina, pisao Frano Supilo u prvom broju svog Novog lista tiskanog na Sušaku, u tekstu naslovljenom »Letimični osvrt na 1899. godinu«. Teško da bismo danas imali što ovome dodati ili oduzeti ako bismo pokušali ispisati naš letimični osvrt na 2018. godinu, pa bismo mogli zaključiti da se svijet ipak sporije mijenja nego što se nama to čini ili se možda mijenjaju tek sporedne i nevažne stvari dok suština ostaje ista.
Tog 2. siječnja 1900. kada je prvi broj »Novog lista« došao u ruke svojih čitatelja tek je bio utorak a ne srijeda, ali sve ono što je Supilo na te četiri stranice objavio, od svog uvodnika, preko »crne kronike« do marketinga, bilo je slično ovome što sada čitate i listate.

»Posebice iztaknuti ću, da će, »Novi List« nastojati da obuhvati interes svih hrvatskih zemalja i da zagje u sve struke života. Ovdje, u rodnom kraju stranke prava, na vratima Banovine, Istre, Dalmacije, sa ovako čestim i brzim prometnim spojem, bratska sveza sama se po sebi nameće. »Novi List« bavit će se dakle politikom i kulturom, donosit će viesti iz svih strana domovine, a pobrinuli smo se da stupimo u dobre brzojavne i telefonske sveze«. Tako Supilo programatski najavljuje svoju uređivačku politiku, ali i tehnološki razvoj koji je tada bio revolucionaran baš kao što je to za medije bio internet krajem prošlog stoljeća i početkom ovog milenija. Supilo je radio moderne novine u skladu sa svjetskim standardima, a čitatelji su ih zahvaljujući željeznici i moru dobivali istog dana.

Mogli bismo sada nadugo i naširoko pričati o tome što je sve to značilo za razvoj medija, politički, gospodarski i kulturni život tog doba, ali želja nam je tek podsjetiti da i ove novine sljedeće godine slave veliki jubilej i okruglu, 120. obljetnicu postojanja. Te 2020. godine Rijeka će biti Europska prijestolnica kulture, pa, ne samo prigodničarski i simbolično, i Supilo i Novi list zaslužuju biti dio tog projekta. Jer, kulturnim se ne postaje preko noći, uljudba je proces koji od Altamire i Lascauxa ne staje i ne prestaje. I nema u svijetu metropole koja se takvom može zvati a da nema svoje novine, vjernog kroničara svega što se s Gradom i njegovim građanima zbiva.

Zato uistinu ne bismo trebali žaliti za prethodnom godinom i kaosom koji nam je za sobom ostavila i koji bi u ropotarnicu povijesti mogao povući još jedan prepoznatljivi simbol ovog kraja u kojem se i Supilo ukotvio, njegovo brodogradilište, »3. maj«.
Rijeka ne smije postati Muzejem prekinutih veza sa svojom industrijom, memorijalnim centrom u koji će se dolaziti tek polagati vijence. Zato je ova godina pred nama zaista presudna, poput te 1900. jer je »zbilja skrajnje vrieme da se nešto počne«, kao što je tada Supilo poručio. Da se počne nešto što ćemo nasljednicima ostaviti u baštinu, nešto vrijedno čega ćemo se moći i nakon 120 godina sjetiti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.