Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 6° 6° 1
22. veljače 2019.
Piše Branko Mijić

BRANKO MIJIĆ Povratak u Jugoslaviju

Photo: Igor Soban/PIXSELL
Photo: Igor Soban/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 7. prosinac 2018. u 19:14 2018-12-07T19:14:03+01:00

Nemoguće je opravdati neuvjerljivost jedne anakrone skulpture koja je prevladana prije 70-ak godina u doba spomenika koji su veličali pobjednike u oslobodilačkom ratu i političke vođe

Novi spomenik Franji Tuđmanu je otužni nusprodukt i prava slika nazadnjačkog smjera hrvatskog društva, bez ikakvog odnosa prema suvremenim pojavama u umjetnosti, urbanoj kulturi, pa i zapadnoj, tj. globalnoj civilizaciji 21. stoljeća, precizna je i porazna kritika ne jednog neuspjelog monumenta, već općeg stanja duha i civilizacijskih dosega današnje Hrvatske koje se nije domislio i usudio reći netko od naših vrlih političara, već povjesničarka umjetnosti Jasna Galjer.

Sve što je profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu rekla na upit Indexa o tom, još jednom »prištu kvazispomeničke plastike« nadrasta njegova 4,2 metra visine i nadilazi kunsthistoričarske okvire akademske rasprave. Profesorica Galjer jedna je od rijetkih koja se usudila javno progovoriti o sveprisutnom primitivizmu, zatucanosti, neobrazovanosti i zatiranju svih kriterija koji se mogu iščitati i iz cijele ove priče o Tuđmanovom spomeniku u Zagrebu.

Njezin zaključak da se radi o »još jednoj manifestaciji bolnog neznanja, pomanjkanja kriterija, rasula vrijednosti u sprezi s nazadnjaštvom i intelektualnim nepoštenjem«, pa mu se »barem po tome ne može poreći potpuna suvremenost i duboka uronjenost u hrvatsku stvarnost« neće se dopasti onima za koje Tuđman, makar bio i od bronce, nije pitanje estetike, već svete nacionalne patetike. Još manje razumijevanja imat će ako uspiju između redaka iščitati kako nas ovaj Tuđman praktički vraća u Jugoslaviju! Jer, kaže autorica, »nemoguće je opravdati neuvjerljivost jedne anakrone skulpture koja je prevladana prije 70-ak godina u doba spomenika koji su veličali pobjednike u oslobodilačkom ratu i političke vođe«.

Mogli bismo sada malo proturječiti profesorici pa je upozoriti da su Hrvati u proteklih četvrt stoljeća srušili čak tri tisuće zaostalih spomenika iz tog razdoblja. Budući da se ne radi o kulturocidu ISIL-ovaca, za pretpostaviti je da su počinitelji bili estetski osviješteni i da je ta ružnoća bola njihove lirske oči i ranjavala njihovu umjetničku dušu toliko da su, likovno osviješteni, bili prisiljeni uzeti eksploziv u ruke. I sada im netko podmeće Prvog hrvatskog predsjednika u YU plastici, a oni plastičnog C više nemaju!?

A što se tiče Jugoslavije i njezine suvremenosti u »umjetnosti, urbanoj kulturi, pa i zapadnoj, tj. globalnoj civilizaciji 20. stoljeća«, zna to dobro profesorica Galjer, u jednom od najpoznatijih svjetskih muzeja, njujorškoj MoMA-i, do 13. siječnja sljedeće godine otvorena je prestižna izložba »Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948.–1980.« o kojoj cijeli svijet piše i govori kao o senzaciji.

Ima tu među eksponatima i spomenika iz Hrvatske, primjerice onaj Bogdana Bogdanovića iz Jasenovca ili pak onaj Vojina Bakića s Petrove gore koji za sada estete nisu uspjele do kraja srušiti. Nije to jedini primjer da Jugoslavija još uvijek zanima i intrigira svijet dok je se ovdje želi zatući, zatrijeti i zanemariti na svakom koraku.

Zašto je tome tako, mogu nam reći i spomenici.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
S pet zvjezdica napunite sezonu brzo, lako i jednostavno