Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. prosinca 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Mauzolej nečiste savjesti

Foto Emica Elvedji/PIXSELL
Foto Emica Elvedji/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 19. studeni 2019. u 17:32 2019-11-19T17:32:00+01:00

Nije te 1991. u Vukovaru baš vrvjelo od branitelja, sam zapovjednik Branko Borković, Mladi Jastreb, i jučer je ponovio da je do rujna imao oko šesto boraca, jedan od njih Predrag Fred Matić kaže da je manje od 2.000 ljudi, uključujući i osoblje bolnice, bilo na platnoj listi, a danas se u Vukovaru dijeli 6.500 mirovina

I 28. obljetnica stradanja Vukovara protekla je u postavljanju istih pitanja i u traženju istih odgovora, a teško da će se nešto promijeniti i do sljedeće godine, samo će tada Kolona sjećanja prvi put proći gradom na državni blagdan.

Naravno da je Vukovarcima, pogotovo onima koji su preživjeli opsadu grada, onima koji su te 1991. na brojnim bojišnicima jednog malog grada, od Sajmišta i Trpinjske ceste do Borova naselja, izgubili svoje najmilije, onima koji ni dan-danas ne znaju gdje su skončali njihovi najbliži, 18. studenoga najteže, njima ta tuga okuje srce i dušu pogubnije od tenkova i topova.

Njihova svjedočanstva o tome što su preživjeli toliko su potresna da zvuče gotovo nevjerojatna, no dok ih slušamo, u njihovom glasu ne ćuti se mržnja već samo duboka bol. Kao da im je bilo lakše živjeti te 1991. godine u okruženju, dijeliti mrvice kruha i gutljaje vode, zbrinjavati ranjene u nemogućim uvjetima, suočavati se s pogibijama svojih bližnjih, nego se snalaziti svih ovih godina u »mirnodopskim uvjetima«.

Dovoljan je bio i jedan jedini od 87 dana koliko je trajala opsada Vukovara probiti se kroz kukuruze do grada koji to nije više bio, već gomila ruševina sravnjenih sa zemljom, da bi se čovjek uvjerio kako Vukovarci i branitelji tamo preživljavaju u nemogućim uvjetima. No unatoč svemu, tada u Vukovaru nije bilo bijesa i jada, ljude je bezgranična solidarnost držala u životu i nadi kako samo na taj način mogu pobijediti najgore.

Nije te 1991. u Vukovaru baš vrvjelo od branitelja, sam zapovjednik Branko Borković, Mladi Jastreb, i jučer je ponovio da je do rujna imao oko šesto boraca, jedan od njih Predrag Fred Matić kaže da je manje od 2.000 ljudi, uključujući i osoblje bolnice, bilo na platnoj listi, a danas se u Vukovaru dijeli 6.500 mirovina.

I taj detalj pokazuje po čemu se to ratna i današnja Hrvatska razlikuju odnosno što nas je to spajalo 1991., a što nas dijeli 2019. Naprosto, više nismo isti, više nismo solidarni, u međuvremenu neki su ostali na mrvicama kruha dok su drugi kapitalizirali rat u korist vlastitog bogaćenja, čak i ako nikada bojišnice nisu vidjeli.

Produciranje »ratnog stanja« mnogima i danas, 20 godina nakon mirne reintegracije Podunavlja, ne odgovara. Zato je uz iskazivanje pijeteta u Vukovaru i Škabrnji groteskno slušati od onih koji obnašaju vlast kako će upravo sada procesuirati ratne zločince, pronaći nestale i kazniti krivce za stradanja mještana ne bi li ih barem pravda pomilovala kad već život nije. Što su čekali svih ovih godina, kada svi znamo da ratni zločini ne zastarjevaju, zašto nisu reagirali iako u svojim rukama imaju i policiju, i pravosuđe, i diplomaciju?

Zato da bi sada mogli prijetiti Srbiji kako je neće pripustiti u Europsku uniju, kao da će time smiriti duševne patnje Vukovaraca koji još uvijek čekaju da počnu dostojanstveno živjeti u svome gradu svakodnevno, a ne samo jednom godišnje.

Hrvatsko društvo duboko je ukopano u prošlost, a one koji zadržavanjem statusa quo pod krinkom domoljublja u Vukovaru stječu političke poene, možemo svrstati samo u mirnodopske ratne profitere i političke lešinare. Sva ta državna parada Vukovarom jednom godišnje daleko je od iskrenog pijeteta i one solidarnosti kojom su Vukovarci u nemogućim uvjetima uspjeli izdržati 87 dana opsade. I zato je iskreniji Tomislav Josić koji misli da Milorad Pupovac pokušava izjednačiti agresora i žrtvu, ali mu priznaje da »svatko tko oda počast žrtvama zaslužuje poštovanje«.

Možda je upravo u iskrenosti svih i počasti svim žrtvama rata početak mira na ovim prostorima. U suprotnom Vukovar bi mogao od nekadašnjeg grada (p)ostati mauzolej za pranje nečiste savjesti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.