– Ne dopuštam hajku, u ovom slučaju na ministra zdravstva, grmio je Plenković prije dvije godine ne videći Kujundžićevu »objektivnu odgovornost«.

– Ministar odgovorno obavlja svoje zadatke iz nadležnosti u zdravstvu. Ova Vlada poduzela je niz koraka kako bi unaprijedila i modernizirala hrvatsko zdravstvo. Ako se usporedimo s prijašnjim vladama, smatramo da smo ostvarili značajan iskorak. Dug u zdravstvu je naslijeđen. Mjerama koje provodimo na više područja očekujemo ostvariti racionalizaciju troškova sustava, zborio je premijer u Saboru prije samo tri mjeseca osiguravši u svojoj neprincipijelnoj koaliciji 79 ruku koje su ministra zdravstva ostavile u sedlu.

Sada mu se Kujundžić vratio kao bumerang, ne želi podnijeti ostavku, iako više nije u pitanju stanje u njegovom resoru, već ono zbog čega je uslijedilo i posljednje čišćenje koje je preživio, muljanje s imovinom i nekretninama. Tada se u medijima nagađalo kako je ministar zdravstva otvoreno zaprijetio premijeru da će, ako ga makne, povratkom u Sabor raditi i protiv njega i protiv HDZ-a. Bilo kako bilo, danas ne samo koalicijski partneri već i »neimenovani izvori iz vrha HDZ-a« rogobore kako je Kujundžić postao pretežak uteg za Vladu!

Plenković ga nije smijenio kad je trebalo, a ako to učini sada, samom će sebi skočiti u usta i s tom žabom dočekati parlamentarne izbore. Ako popusti, možda ih neće ni dočekati kao predsjednik HDZ-a! Tako bi na Milanu Kujundžiću politički mogli profitirati i Davor Bernardić i Miro Kovač. Svaki sat koji Milan Kujundžić provede u ministarskoj fotelji metar je bliže da se postavi pitanje odgovornosti samog Andreja Plenkovića kao premijera koji jedino uspješno bira neuspješne, nečasne i problematične ministre koje mora smijeniti nakon što ih je prije toga zdušno branio do posljednjeg daha!

Njih četrnaest nisu i ne mogu biti slučajnost već pravilo. A kakvu percepciju u javnosti može imati takav premijer, ne treba posebno naglašavati. Zato Plenković sve češće bježi u inozemstvo ili se skriva iza predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a ne bi li slikanjem s europskim liderima popravio svoj narušeni imidž. Što se tiče Kujundžića, on je svoje s Plenkovićem završio, jedina nada da sačuva ministarsku fotelju je pobjeda Kovačeve ekipe na unutarstranačkim izborima. To je nešto što on sasvim sigurno priželjkuje nakon što se debelo poslije novinara i DORH počeo zanimati za njegove poslove i nekretnine.

U Hrvatskoj je poznato da opasnost od neovisnog pravosuđa i sudskog progona prijeti samo onim palim i propalim članovima vladajućeg establishmenta čiju imovinu do tog trenutka nitko nije propitivao. Može li se to sada dogoditi? Teško, gotovo nemoguće. Nismo doživjeli niti jednu simboličnu gestu poput ministrove ostavke, a u doktorovu dijagnozu o ubojitosti srama više ne vjeruju ni mala djeca.

Radi li po tom pitanju nešto Gospodin, u ovom trenutku nije poznato.