Grad: Rijeka
Danas: 18° djelomično oblačno
Sutra: 1° 15° naoblaka
24. studenoga 2017.
Komentar Marina Miletića

kolumna (Anti)Fašisti

Snimio Vedran Karuza
Snimio Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 13. kolovoz 2017. u 13:51 2017-08-13T13:51:53+02:00

Kad fašizma nema, antifašizam nema smisla jer mu i samo ime govori koja je poanta njegovog postojanja. Antifašizam će zato u nedostatku pravih fašista izmisliti nove neprijatelje: u očima pojedinih antifašista fašistima će postati svi koji ne misle kao i oni. Katolička crkva ima posebno mjesto u srcima takvih (anti)fašista u kojima plamti vječna mržnja koja se odmah rasplamsa pri samom spomenu njenih svećenika, biskupa i osobito kardinala

U civiliziranim društvima, gdje je kultura na razini europske građanske uljuđenosti, suprotstavljena mišljenja se uvažavaju. Ne samo da se uvažavaju, ona su i dobrodošla. Nas, koji poštujemo različitosti, ne iznenađuje situacija u kojoj primjerice tvrdi, deklarirani ateist podržava neke stavove pravovjernih katolika kao što je to u slučaju filozofa i ateista Ernsta Blocha. On nije imao teškoća iskazati čak i divljenje prema »apostolu zdravog razuma«, kako je javnost tepala briljantnom katoliku, engleskom književniku Chestertonu.

I sada se spuštamo – fijuuuu – svjetlosnim miljama u našu hrvatsku stvarnost, točnije među dio hrvatske (anti)fašističke ljevice od koje je suluduo očekivati baš divljenje, ali da nije toliko očito ogrezao u mržnji, i zarobio se okovima komunizma, možda bi u duhu civilizacije i dijaloga bilo ok očekivati od nje barem osnovnu kulturu dijaloga. O-sno-vnu.

Međutim, nema takve, čini se da, osim potpunog hranjenja mržnjom prema svime što dolazi s desnice, ti radikalni, komunistički ljevičari ponekad zvuče kao da su željni krvi, novih metaka u potiljak i novih natrpavanja jama onim tijelima s kojima se ovi nazadnjaci ljevice ne slažu.

Kardinalu žele – smrt

Nedavno je kardinalu Josipu Bozaniću pozlilo i završio je u bolnici na obradi. Uobičajena ljudska reakcija na tuđu bolest, trpljenje, nevolje je – suosjećanje i empatija. Posve je nebitno nalazi li se s druge strane susjed koji te totalno živcira u slobodno vrijeme jer je zlonamjerna budala ili netko tko ti je simpatičan ili drag.

Kada ispred sebe ima nekoga u nevolji čovjek jednostavno zastane, zamisli se i iskaže suosjećanje. U tom trenutku u vodu padaju sve nesuglasice, problemi, razmirice, jer si čovjek i kao čovjek ne možeš se ismijavati nad nečijom nevoljom.

Osim, kako izgleda, ako pripadaš dijelu hrvatske totalitarne ljevice, ako si aktivist Centra za mirovne studije!? (O tempora, o mores), ako si saborski zastupnik iz redova SDP-a ili ako si, recimo, novinar Antifašističkog vjesnika. Tada možeš nekome javno i eksplicitno željeti smrt i možeš se (bez reakcije dežurnih dušebrižnika moderne lijeve misli) javno veseliti tuđoj bolesti i nevolji.

Na mrežnoj FaceBook stranici Antifašističkog vjesnika se i inače širi mržnja prema kardinalu Bozaniću, a kao nasljednik svih onih (anti)fašista koji su zlikovački bez suđenja ubijali sve svoje neistomišljenike, Vjesnik se još jednom očitovao u svoj svojoj mrziteljskoj veličini kada je Bozanić obolio.

U nadnaslovu opreme linka koji je izvještavao o kardinalovoj hospitalizaciji (anti)fašisti nisu izdržali niti odglumiti europsku, civiliziraniju razinu. Nisu uspjeli sakriti svoje namjere i nakane, nisu uspjeli prikriti svu nagomilanu mržnju koja u njima nikada nije nestala.

Napisali su poruku kardinalu Josipu Bozaniću: »Umri Josipe, ti to možeš!«. Na ove mrziteljske pozive odmah su se zakačili netolerantni nazadnjaci ljevice, koji prednjače u tim radikalnim opcijama, sasuši salvu uvreda na račun bolesnog kardinala uredno ostavljajući komentare kakvih se ne bi zasramili niti drug Staljin, Mao Zedong, a bome niti njihov drug Tito.

Posebno nas boli i treba nas konsternirati činjenica da mržnjom prednjače oni koji predstavljaju svoje birače u nacionalnom parlamentu! SDP-ov saborski zastupnik Damir Tomić odlučio je posvjedočiti  svoju katolikofobiju i ostavio je komentar: »Neće grom u koprive«.

Kurvini sinovi

U demokratskim državama koje poštuju svakog čovjeka neovisno o njegovom vjerskom opredjeljenju ili funkciji, digla bi se takva medijska hajka, nastali bi politički pritisci koji bi neminovno rezultirali time  da bi takve osobe poput ovog SDP-ovog zastupnika po hitnom postupku otišle u mirovinu uz obavezne redovite preglede kod psihijatra.

Općom deklaracijom o ljudskim pravima zagarantirana je jednakost bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili drugi status.  Odmak od ovih općih vrijednosti nedopustiv je za jednog parlamentarnog zastupnika neke europske države u 21. stoljeću. Zastrašujuće je to – kakve osobe nama sjede u saborskim klupama.

Centar za mirovne studije, znate li što je to? To vam je organizacija, nevladina i neprofitna udruga, koja promiče nenasilje, ljudska prava, izgradnju mira, barem tako tvrde sami za sebe. Ako odete na njihovu FaceBook mrežnu stranicu naći ćete niz komentara koji otkrivaju pravu narav ove udruge.

Tako, na primjer, neki ističu njihova većeg financijera Soroša, dok drugi podcrtavaju obilno proračunsko  hranjenje ove organizacije koja se subjektivno zalaže za ideološki pristrane ljevičarsko-totalitarističke stavove koji ne prihvaćaju drugačija razmišljanja, napadaju Domovinski rat kao ishodište moderne hrvatske države i iskazuju kršćanofobiju u svojim istupima.

Paul Stubbs je gospodin koji je imao zadaću, naravno uz druge svoje sumišljenike, osnovati ovaj Centar za mirovne studije. On je još 1993. godine u Hrvatsku poslan iz Liverpoola. Specijalizirao je društvene znanosti, magistrirao i doktorirao u Londonu, a nastavio je studij socijalnog rada. Radio je mnoge projekte za UN i britansku vladu pa je došao odrađivati zadatke i u našu »malu« Hrvatsku.

Što se dogodilo u umu ovog čovjeka da je u maniri notornog psihodeličnog luđaka napisao  na svom facebooku sljedeću poruku za bolesnog kardinala: »Crkni, zločesti kurvin sine!« – to bi bi bilo dobro možda i stručno propitati.

Ova činjenica nas mora uzdrmati i trebali bismo se svi zapitati: kakve to osobe šetaju između nas ulicama naših gradova? Legitiman je stav, da se razumijemo, kardinala ne voljeti, ali pritom javno pozivati na linč – je stav koji nas treba sve jako, baš jako zabrinuti.

Kako netko može u 2017. godini, a radi se o obrazovanoj osobi, željeti nekome da crkne nazivajući ga kurvinim sinom? Prestrašno zar ne? Čak i kurvine sinove nije umjesno tako nazivati jer mnogi su sinovi prostitutki, sasvim sigurno, puno kvalitetniji  ljudi od onih koji drže da im akademski stupanj obrazovanja dopušta javnu mržnju prema ideološkim neistomišljenicima. Kao što je to slučaj sa Stubbsom.

Fašizam  i antifašizam

Ako je fašizam autoritarni oblik vladavine koji svoju snagu crpi iz straha kojeg prouzročuje mržnja koju fašisti gaje prema drugima i drukčijima, onda antifašizam (barem ovaj jugoslavenski) svoju snagu crpi iz mržnje prema fašizmu i straha kojeg širi u javnosti ukazujući na njegovu sveprisutnost u modernom društvu.

Kad fašizma nema, antifašizam nema smisla jer mu i samo ime govori koja je poanta njegovog postojanja. Antifašizam će zato u nedostatku pravih fašista izmisliti nove neprijatelje: u očima pojedinih antifašista fašistima će postati svi koji ne misle kao i oni. Katolička crkva ima posebno mjesto u srcima takvih (anti)fašista u kojima plamti vječna mržnja koja se odmah rasplamsa pri samom spomenu njenih svećenika, biskupa i osobito kardinala.

Različita mjerila

Možemo li glasno reći ono što većina naših građana u tišini misli: hrvatski su (anti)fašisti sve nervozniji jer im ponestaje njihove jedine hrane – fašizma. U hrvatskom parlamentu ne postoji niti jedna stranka koja bi otvoreno podržavala fašističke ideje. Nitko normalan u današnjoj hrvatskoj državi i ne pomišlja da takve ideje javno propagira. U sveopćem deficitu fašista i fašističkih pojava dobro će poslužiti svastika na Poljudu, išarano osobno vozilo gradskog vijećnika srpske nacionalnosti u Rijeci ili prefarbani partizanski spomenik na Podmurvicama.

Zajedničko svim ovim događajima je da su ih počinili nepoznati počinitelji skrivajući se pod okriljem mraka i da su ih najoštrije osudili svi od reda. Ne postoji niti jedan komentar, propovijed s oltara, tekst u novinama ili ćakula na placi koja bi odobravala ove događaje. Cijela Hrvatska baš kao i cijela Rijeka u kojoj su se odvila dva od tri opisana događaja najoštrije osuđuje ove slučajeve. Ipak, (anti)fašistima i njihovim medijskim glasnogovornicima je ovo sasvim dovoljno da podignu mobilizaciju na najviši stupanj i još jednom potvrde opravdanost vlastite egzistencije ili, nećete mi zamjeriti,  da opravdaju sredstva koja povlače iz proračuna preko najrazličitijih kanala. S druge strane, najniži (anti)fašistički istupi na vijest o kardinalovoj bolesti ostat će bez ijedne iole ozbiljnije medijske reakcije.

Možemo li ipak bolje?

Pitam se bi li ovi (anti)fašistički jurišnici imali hrabrosti pozivati na linč i javno priželjkivati smrt istaknutih osoba izvan njihova ideološkog kruga da je barem jedan jedini (anti)fašistički krvolok odgovarao za ubojstvo Martina Bubnja i njegovih supatnika bačenih u jamu Bezdan u Kostreni? Da je suđeno ubojicama blaženog Miroslava Bulešića kojeg su zaklali na pragu njegove kuće? Ili da je bar jedan jedini (anti)fašistički zlikovac odgovarao za smaknutih  663 svećenika i 31 časnu sestru nakon završetka drugog svjetskog rata? Razumijete me što želim reći – dojma sam da se tako huliganski verbalno ponašaju – naprosto – jer im se tako može.
 
Velika je odgovornost medija koji moraju raskrstiti s takvom razinom pristranosti, u izgradnji boljeg hrvatskog društva. Naši mediji bi morali smoći snage i jasno i nedvosmisleno upozoriti sve one koji svojim izjavama kontaminiraju javni prostor pozivima na širenje mržnje da je to nedopustivo. Ovo mora vrijediti za sve bez obzira na ideološku poziciju ili bilo koji drugi status. Ako se zajednički potrudimo, svatko u svojoj dimenziji, Hrvatsku možemo učiniti boljim mjestom za život.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka