Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 20° 20° 1
19. lipnja 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Nerealne priče o prodaji šuma, voda i HEP-a

Foto Arhiva NL
Foto Arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 1. lipanj 2019. u 21:21 2019-06-01T21:21:37+02:00

Dobro je da je direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković prekjučer odbacio mogućnost privatizacije tog javnog poduzeća. To je najbolji put za otklanjanje glasina koje proteklih dana kruže u poslovnim krugovima i ponekom mediju - prema kojima je utjecajna europska političarka nedavno od premijera Andreja Plenkovića zatražila prodaju ne samo Hrvatskih voda, nego i Hrvatskih šuma te Hrvatske elektroprivrede. Te glasine, naravno, izazivaju zabrinutost među građanima, pa se od odgovornih ljudi očekuje da ih ne ignoriraju, već da reagiraju. Međutim, neovisno o tome što stoji iza takvih glasina i koji su njihovi ciljevi - treba reći kako je sama pomisao na izvođenje privatizacije Voda, Šuma i Elektroprivrede potpuno nerealna.

Prvo, čak i kad bi bilo točno da inozemni krugovi pritišću Vladu na privatizaciju kako bi preuzeli hrvatska nacionalna bogatstva, Banski dvori ne moraju ih poslušati - pogotovo kada oni dolaze iz krugova koji gube utjecaj u Europi i u vlastitim zemljama. Svaka vlada i parlament trebaju suvereno odlučivati o nacionalnim resursima.
Drugo, svaki političar u Hrvatskoj koji bi u ovom trenutku predložio privatizaciju Voda, Šuma i Elektroprivrede, doživio bi političko samoubojstvo. Kad bi to učinio premijer Plenković, pomogao bi svojim protivnicima i ubrzao svoj odlazak s političke scene.
Sjetimo se kako su za vlade premijera Zorana Milanovića prošli prijedlozi za davanje autocesta u koncesiju, ili za privatizaciju dijela bolničkih usluga. Predlagatelji su naišli na organizirane protivnike i na uspješne peticije za referendume, pa su jednostavno odustali od namjere. I nedavni uspjeh sindikata, koji su prikupili više od 600 tisuća potpisa za referendum protiv nove mirovinske reforme, potvrđuje da vlade više ne mogu ignorirati što narod misli. Ako vlade ne budu uvažavale mišljenje građana, riskiraju mogućnost da će ih razvoj događaja maknuti sa scene, a vladajuće stranke potisnuti na političku marginu.

Osim toga, valja imati na umu da se u hrvatskom političkom životu nikada nije ozbiljno raspravljalo o privatizaciji državnih šuma i vode. Svaka pomisao na to u startu se sudarila s otporom građana, političara u HDZ-u i SDP-u, kao i Katoličke crkve. Pokušaj djelomične privatizacije HEP-a, koju su neutemeljno zagovarali bivši ministri gospodarstva u Milanovićevoj i Plenkovićevoj vladi, također se nasukao na hridi.
Treće, privatizacija šuma, vode i HEP-a nerealna je zato što razvoj događaja u Hrvatskoj i Europi ide u suprotnom smjeru - prema jačanju uloge države u upravljanju nacionalnim resursima, radi afirmacije javnog, a ne privatnog interesa. Tome u prilog idu i klimatske promjene, protiv kojih se ljudi ne mogu boriti privatnom incijativom ili prodajom Hrvatskih voda, nego zajedničkom akcijom u organizaciji države. Vlasti su dugoročno prisiljene na gradnju kanala, nasipa, pošumljavanje i na ostale obrambene mjere protiv klimatskih poremećaja.

Uostalom, Svjetska banka odustala je od poticanja država na privatizaciju vodovoda, ali i državnog mirovinskog osiguranja putem uvođenja drugog stupa. Oba su se projekta pokazala ekonomski promašenima, štetnima za građane i javno dobro. Da svijet ide u smjeru suprotnom od prodaje nacionalnih resursa, pokazuje i zahtjev britanskih laburista da se u državno vlasništvo vrate željeznice, energetika, vodovod i pošta. Privatizacija tih sektora, kažu, bila je promašaj, jer je dovela do učestalih poremećaja u njihovom djelovanju i do poskupljenja usluga na račun građana.
Štoviše, britanska konzervativna vlada lani je u tišini počela napuštati projekte javno-privatnog parnerstva, koji su se pokazali unosnima samo za privatne firme. Na vladin poticaj, skupina stručnjaka upravo je završila projekt britanske industrijske politike za 21. stoljeće, jer ubrzani tehnološki razvoj zemlje, napore privatnih poduzeća, sveučilišta i ostalih čimbenika, nema tko drugi organizirati, poticati i koordinirati, osim države.

Njemačka vlada nedavno je najavila formiranje posebne državne agencije koja će kupovati, nacionalizirati važne privatne kompanije, ako postoji opasnost da ih preuzmu stranci. Popularni predsjednik mladeži njemačkog SPD-a nedavno je čak predložio nacionalizaciju BMW-a te vraćanje u državno vlasništvo brojnih stanova za iznajmljivanje, kako bi se spriječilo divljanje cijena najamnina.
Ukratko, više od tri desetljeća vodila se ideološka kampanja prema kojoj privatnici znaju bolje gospodariti od države, pa zato - navodno - treba privatizirati sve što je moguće. Tome »nema alternative«, govorila je premijerka Margaret Thatcher, koja je i poticala ekonomsku liberalizaciju, deregulaciju te privatizaciju. Međutim, njezine recepte danas napuštaju čak i Britanci. Oni rehabilitiraju poduzetničku ulogu države, koja je potrebna i kod nas - počevši od voda, šuma i energetike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Wolt stiže u Rijeku!
Dostava najbolje hrane

Wolt stiže u Rijeku!