Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 20° 20° 1
17. srpnja 2019.
Balkanski ambasador

Komentar ZLATKO DIZDAREVIĆ Sve je puno bliže smaku svijeta

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. lipanj 2019. u 10:00 2019-06-30T10:00:36+02:00

Tajna je čije će opsesije prevagnuti u pomračenih umova. Tipa manijakalnog Boltona ili snovi poput Trumpovih o »političko -marketinškom« usponu za istoriju

Problem generacije koja je na odlasku ovdje, kada je riječ o čitanju politike, u tome je što je bilo premalo vremena da se zatome u sebi one vrijednosti, logika, poštivanje vlastitih očiju i pameti temeljem kojih su se stvari naprosto lako prepoznavale, podrazumijevale i tumačile. Jasno, ovaj utisak se ne odnosi baš na sve. Dosta je ljudi koji su ipak nekako uspjeli da uhvate korak s novom realnošću što se ni u putu nije srela s onom iz druge polovice minulog stoljeća.

Šta ovo, praktično znači, recimo u razumijevanju svjetske politike? Svakodnevno je nevjerovanje kako je moguće ono što se dešava ovdje ili ondje, a dešava se nemoguće. Recimo da se može hladno i ciljano očiglednom neistinom, optužiti neko ko nije nikakav krivac, pa pokrenuti i rat protiv njega znajući unaprijed i za krvave konsekvence svega. I da će sve proći sa onim, »nikom ništa«. Isto je i navikavanje na to da se odluke nekada neupitno autoritativnih svjetskih organizacija, institucija i foruma mogu odmah »okačiti mačku o rep«. Opet bez posljedica.

Sve ovo vuče zaključku da takozvani međunarodni poredak doista više ne postoji mimo sile i golih parcijalnih interesa. Posebno najmoćnijeg koji se prihvata kao mjera stvari svima ostalima što su šutke i opet interesno prihvatili novu realnost.

Ovih dana tri su događaja – među mnogim sličnim – zanimljiva ilustracija te zbilje. Sva tri događaja vezana su za Bliski istok u širem kontekstu, onoliko širokom koliko je taj prostor odvajkada bio kuhinja raznim apetitima izvana i iznutra. Jedan je događaj u šizofrenoj priči o Washingtonu, Izraelu i arapskim poslušnicima, navodno povodom Irana. Uz sav cinizam formalnog lidera hajke da sve tamo radi u ime pravde i njihove dobrohotnosti, eto i kako bi pomogli »divnom iranskom narodu« da se oslobodi satanskih lidera što ih vuku u zlo.

Drugi kobajagi intrigantan događaj uz razne pikanterije jeste »misteriozni« sastanak u Jeruzalemu gdje su se predstavnici SAD, Izraela i Rusije sastali ne bi li se – prema domaćinu Netanyahuu - usaglasili o zajedničkom interesu, ponajprije opet protiv Irana. Razgovor o o različitim interesima, nije čudo. To i jeste smisao diplomacije ali, ono što je tim povodom procurilo kao serija raznih »argumenata o pravu«, nekada bi bilo prije za medicinu nego za diplomaciju. Danas više nije.

Treći događaj, tzv. »ekonomski forum o pomoći Palestini« (jedna od medijskih formulacija o političkom buvljaku u Bahreinu), krunska je ilustracija za to koliko su do jučer iole podrazumijevani i uvažavani svjetski principi sada bukvalno na prodaju! Barem po onome kako je to zamislio zet i specijalni savjetnik Donalda Trumpa Jared Kushner: »Investiciono ulaganje u Gazu«, zapravo je razmjena za trajnu obustavu svakog daljeg koraka ka priznavanju Palestine. U Manamu su pozvane poslušne zalivske platiše da za to doniraju čekove sa mnogo nula. Farsično »humana« želja da se uloži u »Palestince« i njihovu buduću sreću, uz razmjenu za Palestinu koje neće nikada biti, trebalo bi da košta braću Arape iz Zaliva tričavih 50 milijardi dolara. Odluka o stvaranju države Palestine, donesena prije 72 godine u UN-u, pa ukidana korak po korak sve do danas, više ne važi. To je, eto, nova planetarna političko-business promotivna realnost.

U prvom slučaju, onome o Iranu i svekolikoj histeriji družine koja hoće iz raznih razloga da ga sruši, nakon oborenog US drona i ostalih čudesa pred kojima su imperijalisti zabezeknuti, najzanimljivije pitanje u javnosti jeste – a hoće li doista koalicija pravednika napasti vojno Iran. Ili neće. Niko više i ne pita, a zašto bi napali? Je li to Iran napao Ameriku, ili Izrael, ili Saudijsku Arabiju...? Nije! Jesu li oni srušili tornjeve 11. septembra 2001. ili smislili i organizirali, plaćali i naoružavali talibane, ISIL, Al Qaedu, Al Nusru...? Nisu! U čemu je problem, kazano najjednostavnije da obični smrtnik razumije. Ako mu mozak baš nije sto posto opran u nekom političkom Vanishu?

Činjenice kažu da je Amerika danas, a sprema se da bude i za sutra, novi globalni faktor u trgovini naftom i plinom u svijetu. Na kojim tržištima? Pa na onima na kojima su odavno snabdjevaći Iran, Rusija, Venezuela itd., a kupci Kina, Indija, Evropa... Pametnom dosta i ovoliko.

Zašto još? Zato što je Izrael odavno »deep state« u Americi, a njihovi interesi ni u snu ne mogu zamisliti Iran kao nuklearnu silu. To u regionu smije ostati, a odavno i jeste, samo Izrael.

Sve je ovo skupa moglo biti i za diplomaciju, ali novi je okvir koji se nekada nije mogao zamisliti: Raspad je međunarodnog poretka, politika služi prevarama i otimanju, profit je u ratu, a ne u miru. Politička korektnost, želja za dogovaranjem i rješavanjem neslaganja, mudrost, stav i obrazovanje sve su više problem. Kada danas predsjednik najmoćnijeg svjetskog sistema hladno kaže da je »Mjesec dio Marsa«, to više i nije čudo. Za normalne i naivne čudo je što danas to ništa nikome ne govori.

Bijela kuća, ako ima i minimum racija i logike neće napasti Iran. Ne zato što je to stvar poštivanja nekih odluka. Fuck the UN! Već zato što taj napad ne može ostati bez bolnog odgovora. Tehnologija oružja i raspored vojnih sistema u regionu takvi su da bi i u slučaju najstrašnijih razaranja napadnutom ostalo dovoljno sekundi za odgovor da se dogodi odgovor onakav kakav nije bio moguć nikada i nigdje ranije. To u Pentagonu znaju, ako već ne u Bijeloj kući.

Ono što ovu činjenicu može činiti nerelevantnom, jeste i smisao cijele priče o »nekad« i »sad«. To je postojanje istinskih manijaka koji su danas mnogo bliže dugmetu za katastrofu nego nekada. O jednom od takvih, Trumpovom savjetniku za nacionalnu sigurnost Jonhu Boltonu, sam Trump prije neki dan kaže kako bi »odmah najrađe zaratio sa svakim na svijetu, ali ne odlučuje on nego ja...« I to je depresivno, odlučuje jedan čovjek! Čini se realnim da budućnost cijele situacije s Iranom i ne ovisi toliko od geostrateških, vojnih, globalnih interesnih procjena političkog vrha poput onog u Bijeloj kući. Tajna je čije će opsesije prevagnuti u pomračenih umova. Tipa manijakalnog Boltona ili snovi poput Trumpovih o »političko -marketinškom« usponu za istoriju. Ili ko zna koga trećeg iz tame svjetskih ludila koja se danas zove »politikom«. A ni atomska bomba nije više Hirošima i Nagasaki. Sve je puno bliže smaku svijeta.

O kakvoj se promjeni »standarda« na terenu nekadašnje politike, a danas političkog manijaštva radi, pokazao je i susret u Jeruzalemu. Netanyahu koji je mitomanskom, rijetko viđenom nezajažljivošću dogurao dotle da se jedino Izrael na svijetu silom teritorijalno širi dok se svi drugi, napadnuti, cijepaju i smanjuju, pokazuje onom istom Boltonu prije neki dan prostore Zapadne obale u Palestini, prijetećim glasom zakivajući poruku: »Ovo je minimalna strateška dubina koju Izrael mora imati i nikada se nećemo povući iz Jordanske doline...« Bibi se uz to slavodobitno pohvalio i sekretaru Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaju Petruševu, koliko su puta bombardirali sirijsku teritoriju, dakle stranu suverenu državu, da bi se tamo obračunali sa Irancima... Hvaliti se javno nečim što je nekad bio povod za hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, ne samo da je postalo normalno, već je i dokaz potpuno perverznih međunarodnih političkih standarda.

Ovo sa prodajom Palestine u Bahreinu ipak je vrhunac »novog poimanja stvarnosti«. Koliko god se mlađani Jared Kushner, trudio da svom puncu priskrbi »povijesni oreol«, priča o ponudi Palestincima da prodaju svoje pravo i istorijski san – državu, za one pomenute uglavnom arapske novce, nešto je što se ne pamti. Doduše, cionistima, što Kushner jeste, takva matematika nije nepoznata. Theodor Herzl, osnivač Svjetske cionističke organizacije u Bazelu 1897. godine nudio je osmanskom sultanu Abdul Hamidu II da kupi palestinsku zemlju i na njoj naseli Jevreje, ali je sultan to odbio. Po istom principu danas Kushner traži u ime Trumpa da se arapskim novcima kupi ono što je palestinsko, a oni rasele po okolnim arapskim državama ili se trajno rasprše po dijaspori. Ostaje Gaza uz još nešto malo teritorije izvan nje, sve kao ubilo se za novi »turistički raj«.

Treba li se čuditi što su na ovo, praktično, jedino Palestinci uz neke istinske prijatelje kazali kako nema tog novca kojim bi se kupila legitimna, njihova Palestina, pa makar se za nju borili dovijeka... Za »biznismena« Trumpa i zeta koji bi prečicom u cionističku povijest – to bi se zvalo »Sporazum stoljeća«.

Ovog »sporazuma« neće biti. Osim ako ne slažu da je potpisan negdje od nekoga. Ostaje ipak gorčina jer će proizvedene i prihvaćene lažne nove istine, pa još nazvane politikom, sa svijetom ovakvim kakav je i »liderima« kojima sve to treba, donijeti neke druge slične »sporazume«. Njima će se raspamećivati i svi one koji su do jučer mislili da su normalni pa sad počinju ispotiha sumnjati i u to.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka