nEUrotik Irene Frlan

Veslom do Balija

Irena Frlan Gašparović

Tihomir Jakovina / Foto  Darko JELINEK

Tihomir Jakovina / Foto Darko JELINEK

Da su se doista zaputili na neku otužnu, kišovitu i hladnu destinaciju, možda bismo svi skupa propustili zabilježiti da su uopće negdje bili. A onda bi možda i manje bolo u oči to što od hrvatske delegacije, u prvom redu ministra, nismo baš čuli korisnih informacija o tome što "povijesni dogovor" donosi Hrvatskoj

placeholder


Bio je to, kažu, “povijesni dogovor”: Brazilac Roberto Azevedo, generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije, čak je, tvrde britanski novinari, i zaplakao dok se obraćao iscrpljenim ministrima nakon što je postignut “povijesni dogovor” o reformi globalnog trgovinskog sporazuma koji bi svjetskoj ekonomiji trebao donijeti gotovo nezamislivih tisuću milijardi dolara.


Zemlje koje ozbiljnije vode gospodarsku i druge politike odmah su reagirale. Tako je, na primjer, britanski premijer David Cameron s vlastitim građanima promptno podijelio jednostavnu računicu – ako u narednih pet godina sto tisuća malih tvrtki počne izvoziti ili se proširi na nova tržišta, to će britanskom gospodarstvu “zaraditi” dodatnih 30 milijardi funti i stvoriti sto tisuća novih radnih mjesta.


I u Njemačkoj se vrlo brzo počelo računati: jedno od četiri radna mjesta u toj zemlji povezano je s izvozom, Njemačka je zaslužna za više od sedam posto cjelokupnog svjetskog izvoza, sve u svemu, povijesni sporazum mogao bi njemačkom gospodarstvu donositi godišnje i do 60 milijardi eura.


Dok su drugi zbrajali učinke na nacionalnu ekonomiju, u Hrvatskoj su se zbrajali putni troškovi.


Umjesto povijesnim dogovorom o globalnoj trgovini, bavili smo se puno prozaičnijim temama – cijenama avionskih karata i hotelskih soba. Šef hrvatske delegacije, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina našao se u situaciji da mora objašnjavati zašto se, dok se u cijeloj zemlji propagira štednja, dijelom i iz državnog proračuna troši novac na njegov “izlet”. I to na Bali.Istini za volju, da su ministar i ostatak hrvatskog izaslanstva putovali na neko drugo, sumornije mjesto, a ne na tropski otok pješčanih plaža i tirkiznog mora, tek rijetki bi svrnuli pozornost na njihov jednotjedni izostanak iz države. Da su se doista zaputili na neku otužnu, kišovitu i hladnu destinaciju, možda bismo svi skupa propustili zabilježiti da su uopće negdje bili. A onda bi možda i manje bolo u oči to što od hrvatske delegacije, u prvom redu ministra, nismo baš čuli korisnih informacija o tome što “povijesni dogovor” donosi Hrvatskoj. Recimo, kako će utjecati na hrvatsko gospodarstvo, na domaću poljoprivredu, izvoz ili uvoz, kakva je, konkretno, računica dobiti ili gubitka. Znamo tek to da je hrvatska delegacija, kako je ustvrdio ministar Jakovina, “iako mala, dobro predstavila stajalište Hrvatske”. Možemo mu samo vjerovati na riječ jer je vlastitu ocjenu teško donijeti – za to je, naime, potrebno da vas netko informira kakvo je hrvatsko stajalište uopće bilo.Razumljivo je što su premijer Zoran Milanović i prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić stali u obranu ministra Jakovine. Nema uopće sumnje da je Hrvatska morala biti predstavljena na sastanku Svjetske trgovinske organizacije, da neki troškovi mogu dugoročno značiti dobitak, da si, ako smo ozbiljni, ne možemo priuštiti da ne budemo na mjestima na kojima se odlučuje o našoj sudbini, a pogotovo sudbini poljoprivrede, da nedolazak na takve skupove može biti sto puta skuplji od bilo kakvih putnih troškova. Bilo je, dakle, i nužno i važno da Hrvatska bude predstavljena na Baliju.


Čini se, začudo, da se s time ne slaže baš šef hrvatske delegacije, ministar Jakovina. Jer kako inače objasniti da su ga, kako je braneći svog ministra kazao Milanović, na taj put morali “izgurati veslom”.