Komentar Jasmina Klarića

Timov tim “briljira”: Koji je njima vrag?!

Jasmin Klarić

snimio Darko Jelinek

snimio Darko Jelinek

Ono što posljednjih tjedana izvode političari iz dosad vladajuće većine povremeno izgleda i zvuči kao solidna društvena satira, izmišljena tek u svrhu zabave publike.



Postoji vrijeme kad u politici treba biti posebno oprezan, vagati svaku izgovorenu riječ kako te javnost ne bi ismijavala. Ako si na vlasti, treba biti još oprezniji, jer jednako onako kako svojim potezima možeš razgaliti birače (primjerice, konverzijom kredita u francima, ili puštanjem dionica telekoma građanima po dampinškoj cijeni), tako ih možeš i – daleko bilo – razbjesniti.


Jasno je da je to vrijeme hoda po jajima neposredno pred i u samoj izbornoj kampanji. Riječ je o političkoj abecedi, lekcije iz knjige početnice, s malo teksta i velikim slikama.


Ipak, ono što posljednjih tjedana izvode političari iz dosad vladajuće većine povremeno izgleda i zvuči kao solidna društvena satira, izmišljena tek u svrhu zabave publike.




“Mi u ovom trenutku stimuliramo u RH visoko obrazovanje, iako znamo da nositelj razvoja nije visoko obrazovanje. Ta količina visoko obrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna”, kazala je tako prije desetak dana ministrica rada Nada Šikić. Mada gola logika i još ogoljenije brojke pokazuju da Hrvatskoj nedostaje visokobrazovanih kadrova i da su baš visokoobrazovani kadrovi nositelji razvoja, ministrica se nije dala smesti, već je poručila da će Hrvatska stipendirati pekare i mesare, jer su to deficitarna zanimanja. Nije ulazila u daljnju eksplikaciju budućeg razvoja Hrvatske temeljenu na pripremi peciva i trančiranju telećih odrezaka, no stigne još, daleko je 11. rujan…


Druga članica “Timovog tima”, sjećate se te ekipe s početka ove godine koja nas je imala svojom vizijom i stručnošću uvesti u svijetlu tehnokratsku budućnost, ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, izjavila je kako joj je žao što Vlada nije uspjela odraditi mandat do kraja. Jer da jest: “Kroz četiri godine bi se postiglo da više nemamo gladnu djecu i siromašne i umirovljenike koji kopaju po kontejnerima”.


Prilično hrabra izjava za članicu Vlade koja je na domaćem planu ostala zapamćena tek po blokadi svih procesa odlučivanja zbog konstantnog političkog rata koji se u njoj vodio, a na međunarodnom po desnilu i udaru na institucije demokratskog društva. No, hej, tko zna što bi bilo da su Karamarko, Petrov, Tim i ministrica Juretić ostali u sedlu još tri godine?


Premijer bi, recimo, vjerojatno još koji put familiju odveo na dugački godišnji u Costabellu i za mjesec dana napravio sto tisuća kuna troška. Resorni ministar iz redova Mosta bi zatim pustio javnosti podatke o troškovima te vile u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, po kojoj ispada da su “oni prije” u 48 mjeseci napravili sedam-osam puta veće troškove nego Oreškovićevi u jednom. Istina, pod “one prije” su se zbrojili i troškovi stranih delegacija, a na Milanovića i njegove se nije uspio adresirati baš nijedan račun, ali Orepićev pokušaj spina sa Costabellom je donekle učinkovit, jer nacija mrzi rastrošne političare skoro kao detalje.


Ali, vratimo se na tehničkog Tima – stvarno, koliko izvan stvarnosti moraš biti da kao premijer kojeg je oduševljeno prihvatila ekipa koja se zaklinjala u skromnost i poštenje (te se do neki dan nadala da će osvanuti na njihovim, Mostovim izbornim listama), pošalješ familiju na mjesec dana u državnu rezidenciju? I to kao opozvani premijer? Nekoliko mjeseci pred nove izbore?!


Solidnu gužvu složio je ovih dana i ministar zdravlja, Dario Nakić, koji je na odlasku odlučio dati solidan poklon liječnicima – troškove odlaska nakon specijalizacije više neće morati plaćati samo oni. Tako će im se financijski itekako olakšati napuštanje ustanove, ali i države u kojoj su se specijalizirali. Sreća pa u Hrvatskoj nije problem manjak liječnika i njihov odlazak u inozemstvo. Uglavnom, udruga poslodavaca u zdravstvu se digla na zadnje noge i naglas se govori o tome da bi bolnice mogle u potpunosti prekinuti primanje specijalizanata. Obzirom da je ministar u svom mandat(ić)u ostao uglavnom upamćen kao onaj koji je troškove zdravstva kanio prebaciti na pacijente, nema sumnje da će isti izrazito cijeniti što je, makar na odlasku, smanjio troškove – liječnicima. A tko će platiti manjak novca koji će tako nastati u sustavu – ne morate dvaput pogađati.


Naposlijetku, šampion suludih, antipolitičkih poteza nakon opoziva Vlade je, bez sumnje, Predrag Šustar. Reforma kurikuluma ne samo da je jedna od rijetkih stvari koja je u stanju izvući 40-50 tisuća građana na demonstracije, već je i jedna od samo dvije oko koje će se i najprobirljivi ljevičari okupiti i odlučiti prije svega glasati – protiv (druga je, jasno, desničarski ulični ekstremizam). Tehnički Šustar, međutim, ili misli da se na izbore više nikad neće ni ići, ili se potpuno izgubio u pogrešnim političkim kalkulacijama. Jer, imenovanje jasno konzervativnih kadrova, te čak i članova HDZ-a u tijela koja bi trebala voditi postJokićevsku reformu kurikuluma ne samo da će aktivirati i razbjesniti i one kojima su političari općenito odiozni, već je Milanoviću i ekipi na pladnju serviran poklon u vidu glavne teme kampanje.


Sve nabrojeno se, pritom, dogodilo samo u posljednjih desetak dana i znatno otežalo ionako komplicirani start u kampanju novog šefa HDZ-a Andreja Plenkovića. Što se pritom događa u glavama ljudi koji su do neki dan vodili ovu državu (zapravo, tehnički je vode i dalje), doista je teško objasniti a da se ne upadne u ovu ili onu teorije zavjere.


Ali se nije problem, poput ministrice Juretić zapitati što bi bilo da su odradili sve četiri godine. I uzdahnuti. Ali ne sjetno, nego s olakšanjem.