Gordan Jandroković bio je u pravu.

Ako na njegov čuveni odgovor u interviewu za naš list otprije nekoliko mjeseci gledamo u užoj definiciji pojma "biti u pravu". Jer, društvene mreže su donijele na cijelu političku priču jedan dodatni, možda čak i odsudni, sloj površnosti, kvazitransparentnosti i bijesa.

Doista, dosad niti jedna vlast kao ova, jer su društvene mreže definitivno postale mainstream i, posebice facebook, "pojele" tradicionalne medije kao osnovni izvor informiranja, nije bila pod brzim pritiskom reakcije puka na svaku od odluka ili izjava koje dođu od strane vlasti.

S druge strane, Jandroković naravno, u pokušaju da obranu suludu konstrukciju vlastitog predsjednika stranke o tome da niti jednoj (mirnodopskoj) Vladi prije njihove nije bilo ovako teško, priča besmislice.

Kosor je dobila državu u financijskoj provaliji, s blokiranim pregovorima o ulasku u EU i omrznutu stranku odbjeglog predsjednika umočenu u korupcijske probleme.

Milanović je dobio štafetu krize i pada BDP-a, socijalne drame s kreditima u švicarskom franku i selidbu naroda poznatiju kao "izbjeglička kriza" u zadnjoj godini mandata.

Plus ekstremiste na ulicama za koje su nebrušeni komentari s twittera i facebooka koji diraju tankoćutne aktualne vladare - dječja igrarija.

Glazura površnosti i gnjeva koja se razlijeva po društvenoj i političkoj stvarnosti, a koja s pravom smeta Jandrokoviću, mnogo je, međutim, opasnija od činjenice da se možda trenutno vladajućima otežava posao i čini nepravda. Radi se o globalnom problemu, koji je, usporedo s padom ozbiljnosti mainstream medija (što su procesi koji se međusobno hrane) i otvorio teren za pojavljivanje Donalda Trumpa i sličnih populističkih opsjena (uz, jasno, gorivo rastućih i razarajućih ekonomskih nejednakosti unutar i između društava).

U Hrvatskoj stvari ne stoje nimalo bolje.

Štoviše, dugogodišnji dugi marš klasičnih medija kojim se javnost odmicala od stvarnosti, a koji je prikladno upotrijebljen u borbi za povratak "naših" na vlast i dalje se nastavlja, a razvoj i značaj društvenih mreža u svakodnevnom životu ionako eksponencijalno raste širenjem modernih tehnologija.

Gotovo da nema tjedna u kojem neka notorna glupost ne postane politički relevantna činjenica, koja se onda prežvakuje, analizira, oko koje "obični ljudi" histeriziraju u svojim komentarima i odašilju "fetve" na "zle političare" kao takve.

Ipak, priče o mobitelima i o troškovima saborskih zastupnika koje se stalno vraćaju su poseban slučaj.

Otprilike svake dvije godine država nabavlja mobilne usluge za cijeli sustav javne uprave. Kao što, uostalom, nove ugovore o istom potpisuje svake dvije godine i većina građana. No, domaći mediji svaki put od rutinskog posla dignu - hajku. Iz naslova cure milijuni za nove mobitele, siromašni koji kopaju po smeću, a političari po najnovijem iPhoneu i slična populistička bižuterija. A na društvenim mrežama - prikladne psovke i bijes.

Ove godine se radilo o cifri od 65 milijuna kuna (uključen PDV) s kojom se krenulo u postupak javne nabave telekomunikacijskih usluga, mobitela i modema za 614 državnih institucija. Ako netko misli da tim institucijama mobilne usluge ne trebaju, valja preporučiti i da se razmotri ukidanje struje i vode - veća je ušteda.

Uglavnom, od sve buke i bijesa, činjenice pokazuju da se radi o ukupno 27.300 raznih vrsta pretplata (sa ili bez mobilnog uređaja), a prosječna mjesečna cijena usluge je - 99 kuna.

Jednaku razinu besramne političke zapuštenosti medija i opće javnosti pokazuju i plasmani vijesti o dodatnim troškovima saborskih zastupnika, koji nas, eto, osim za plaće, još koštaju i za dnevnice, putne troškove, stanovanje... Obično tu na zub javnosti kao najveći potrošači dolaze zastupnici iz Dubrovnika (jer je taj grad najdalji od Zagreba pa je i put najskuplji), ali ovaj put je primat odnio SDP-ov zastupnik iz Osijeka, Domagoj Hajduković. Na njegove troškove je ove godine do sredine prosinca otišlo nešto više od 190 tisuća kuna.

Užas, horor i uhljebistan.

Sam Hajduković je najbolje odgovorio na bizarne prozivke kojima je odmah izložen: "Aktivan sam u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. (...) Sav taj angažman zahtijeva putovanja, često moram biti u Francuskoj. Kad presele Vijeće Europe u Osijek, neću imati nikakvih troškova".

Nekako se, međutim, čini da ni ovaj duhoviti Hajdukovićev odgovor neće sprječiti novu seriju hejta prema političarima i politici kao takvoj (kao ni nove epizodu "mobitela" i "troškova").

Sva ta površnost, sva ta klikabilnost prezira i ignorancije vodi pretvaranju nekad koliko-toliko liberalnog demokratskog društva u bijesnu masu birača kojima se nudi odgovarajuća alternativna stvarnost.

A onda samo treba pokazati prstom i prema prikladnom krivcu.