Rekla – ne rekla, rekla – porekla. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je navodno nešto rekla za vrijeme sastanka sa svojim izraelskim domaćinom Reuvenom Rivlinom. To navodno nešto je prenijela novinarka »Jerusalem Posta« Greer Fay Cashman.

Sljedećega jutra predsjednica Republike rekla je da nije rekla što je napisano da je rekla, a Greer Fay Cashman je rekla da je predsjednica uglavnom rekla ono što je rekla, ali je to ipak rekla drugačije nego što je ona napisala da je rekla i u drugačijem kontekstu.

Štogod da je Grabar-Kitarović rekla raspravlja se o onome što je objavio »Jerusalem Post«, a to se svodi na to je BiH nestabilna država, zemlja pod kontrolom militantnog islama koji je dominantan u određivanju stavova.U konačnici, posljedica je manje-više ista – dodatno pogoršani ionako loši odnosi s Bosnom i Hercegovinom.

Predsjednica Republike možda i nije rekla ono što joj je pripisano da je rekla, ali predsjednica ima po tom pitanju neslavnu prošlost, ne samo kada sa svojim domaćinima govori iza zatvorenih vrata, nego i kada govori novinarima izravno u mikrofon, prisjetimo se samo nedavnog slučaja i intervjua za Švicarsku televiziju.

U susjednoj se državi na Grabar-Kitarović diglo skoro sve što govori, osim HDZ-a i bosanskohercegovačkih Srba. Predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić reagirao je u utorak navečer, malo nakon što je »Jerusalem Post« objavio članak i poručio da predsjednica Hrvatske i dalje nastavlja s propagandom protiv BiH, iznosi brutalne neistine, a te podvale nisu iznimka nego pravilo u ophođenju Grabar-Kitarović prema BiH.

Zatim mu se u osudama pridružio i bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović, pa ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je konstatirao da Grabar-Kitarović »lupa gluposti«.

U srijedu je svoje o tome izrekao i poglavar islamske zajednice u BiH Husein Kavazović (Grabar-Kitarović je politički oportunist i ništa više, to je najgora vrsta političara), pa predsjednik Židovske zajednice Jakob Finci (polupala je lončiće, govori o nečemu što apsolutno ne stoji), šef stalne misije BiH pri UN-u u New Yorku Sven Alkalaj (ne može joj se dopustiti da izmišlja neosnovane optužbe protiv susjeda).

Reakcija ne nedostaje, a osim ono što je predsjednica Republike navodno rekla, brinu i reakcije na navodno rečeno. Ne radi se samo o njihovoj množini i o njihovoj oštrini nego i o pretjerivanju.

Reakcija hrvatske javnosti na ono što je Grabar-Kitarović navodno rekla je vrlo kritična, nitko nije stao u njenu zaštitu, a reakcije iz BiH, svojom množinom, pa i histeričnošću, doprinose pogoršavanju odnosa. Ovo je druga runda zaoštravanja odnosa između Hrvatske i BiH u srpnju.

Sredinom srpnja povod je bio Pelješki most čijoj izgradnji se uporno protive bošnjački član Predsjedništva BiH (zvao se on Bakir Izetbegović ili Šefik Džaferović svejedno je) i Željko Komšić, a pokretanje tužbe protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom za pravo mora spriječio je treći član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Ni u ovom slučaju nije važna utemeljenost tvrdnji, konkretno dijela bosanskohercegovačkih političara, o hrvatskom pravu gradnje Pelješkog mosta, važno je da se odnosi uspješno pogoršavaju.Hrvatska ima loše odnose sa skoro svim susjednim državama.

Iznimka je Crna Gora. Sa Slovenijom je stanje bolje nego što je bilo prije deset godina, blokada pristupnih pregovora za članstvo u Uniji je za nama, ali blokada ulaska Hrvatske u Schengen je po svemu sudeći pred nama.

Mađarska ne želi izručiti Zsolta Hernadija kojega se sumnjiči, u odsutnosti mu se i sudi, da je bivšeg premijera Ivu Sanadera podmitio s 10 milijuna eura, pa je Sanader prepustio upravljačka prava u Ini mađarskom MOL-u.

Tome treba pridodati i snažno pozitivan emocionalni odnos Viktora Orbana prema karti predtrianonske Mađarske, a to znači barem emocionalne ambicije prema teritoriju susjednih zemalja, uključujući i hrvatski teritorij, od Baranje i Međimurja, do Rijeke.

Sa Srbijom stanje nikada nije bilo idilično, ali prije deset godina je bilo bolje nego što je danas. Bliži se godišnjica Oluje, bliži se u Srbiji sad već tradicionalni skup i parastos za srpske žrtve Oluje, a to znači da se bližimo novoj rundi verbalnog zaoštravanja. Bude li ove godine drugačije, bit će to golemo iznenađenje.

Hrvatska sljedeće godine predsjedava Europskom unijom i jedan od ciljeva joj je oživjeti pristupni proces za zemlje jugoistočne Europe. Neće to ići baš lako. Ne samo da mnogi u Uniji, počevši od Francuske, nisu oduševljeni daljnjim proširenjem, nego ni Hrvatska nema kao članica Unije autoriteta među zemljama, svakako ne u BiH i Srbiji, da bi na tako nečem uopće mogla snažnije inzistirati.