Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
11. prosinca 2019.
MEĐUZEMLJE

kolumna Provedba odluka Ustavnog suda - ako se baš mora

Foto G. PANIC
Foto G. PANIC
Autor:
Objavljeno: 21. srpanj 2019. u 18:34 2019-07-21T18:34:00+02:00

Čemu služi Ustavni sud i kakva je svrha njegovih odluka? Sudeći prema zbivanjima proteklih tjedan dana, a ima primjera i iz prošlosti, povremeno odluke Ustavnog suda nisu ništa drugo, ili ih se tako pokušava tretirati, nego neobvezujuće deklaracije. Prije tjedan dana Ustavni sud objavio je odluku o ustavnosti izmjena i dopuna Statuta Grada Vukovara. Odluka je poznata, više puta sažeto prepričana u javnosti, ali nema ništa loše u ponavljanju gradiva. 
Dakle, Ustavni sud ukinuo je dijelove Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta prema kojima su vijećnici Gradskog vijeća iz srpske nacionalne manjine morali pisanim putem tražiti da im se dokumenti vijeća dostavljaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ubuduće će biti dovoljno da to usmeno zatraže. Osim toga, ukinuo je i odredbu prema kojoj se novac za to osiguravao u gradskom proračunu i prema određenom ključu dijelio po mjesecima, pa ako bi svota za pojedini mjesec bila dosegnuta više ne bi imali obvezu izdavanja dokumenata na srpskom jeziku i ćirilici. Ubuduće novac neće biti prepreka za to. Slična odluka tiče se i građana Vukovara srpske nacionalnosti koji su također pisanim putem mogli tražiti dokumente Gradskoga vijeća na srpskom jeziku i ćirilici, ubuduće će biti dovoljan usmeni zahtjev, a na izdanim kopijama pečati i žigovi morat će biti iste veličine kao i na izvorniku. To je manje-više sve.
Ustavni sud obvezao je Gradsko vijeće i da provodi svoju statutarnu odluku prema kojoj svakog listopada razmatra dostignutu razinu razumijevanja, snošljivosti i dijaloga među građanima i u skladu sa zaključcima odlučuje o mogućem proširivanju prava Srba i u skladu s tom odlukom eventualno mijenja Statut. Do sada Gradsko vijeće ni jednom o tome nije raspravljalo, a moralo je. A kada će jednog dana, možda već ovoga listopada, bude li poštovalo odluku Ustavnoga suda, raspravljati o dostignutim razinama, zaključit će što će htjeti vladajuća većina, a to znači da proširenja prava Srba neće biti. Sigurno ne sljedećih nekoliko godina. U tom razdoblju provest će se i novi popis stanovništva, pa će se vidjeti tvore li Srbi i dalje trećinu stanovnika Vukovara što bi trebao biti uvjet za ostvarenje pojedinih prava.

Krčkanje antiustavnosudske revolucije

Taj dio odluke, kolikogod benigan bio, pogodio je vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu toliko da od prošle nedjelje krčka antiustavnosudsku revoluciju za koju nastoji pridobiti što je moguće više političkih saveznika. Penava je zaključio, bez zaključaka sjednice Gradskog vijeća, da od proširenja prava Srba neće biti ništa. I ne samo to; uveo je nove pravne standarde pa je kazao da prvo treba riješiti sve iz 1991. godine, dakle ratne zločine počinjene za vrijeme i nakon opsade Vukovara ponajprije nad Hrvatima, a tek kada se to riješi, može se raspravljati o drugim pravima. On je, dakle, ostvarenje prava nacionalnih manjina vezao uz efikasnost procesuiranja ratnih zločina što je samo po sebi nonsens, ali on je zapravo odlučio uvesti kategoriju kolektivne odgovornosti za sve Srbe u Vukovaru među kojima zasigurno ima i onih koji 1991. godine ne samo da nisu počinili nikakav ratni zločin nego se nisu ni rodili.
Penava je odlučio odluku Ustavnog suda maksimalno ispolitizirati i zaigrati na kartu emocije, traume i sigurnosti. U nedjelju je telefonski više puta razgovarao s premijerom Andrejem Plenkovićem koji mu je kazao, prenosi nam Penava, a točnost prenošenja ne demantira Plenković, da je potrebno zadržati mir i stabilnost. Eh, to je doista novost, to da odluka Ustavnog suda ugrožava mir i stabilnost. Treba se zapitati, ako odluke Ustavnog suda doista ugrožavaju stabilnost, a posebno ako ugrožavaju mir, treba li nam uopće Ustavni sud? Ili je stanje fakata ipak bitno drugačije, pa mir i stabilnost ugrožavaju oni koji bi potkopali mir i stabilnost na svom području, a odluku Ustavnog suda, pogrešno iščitanu, koriste kao benzin za potpalu, pa pitanje glasi jesu li potrebni oni.
Svoj doprinos širenju nemira i nestabilnosti, ignoriranju odluke Ustavnog suda, dala je i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Iako se u Vukovaru (još) ne događa ništa posebno, ništa izvanredno, ona je preventivno primila gradonačelnika Ivana Penavu, objavila priopćenje kojim je čvrsto stala na njegovu stranu vodeći računa, po svemu sudeći, i o predsjedničkim izborima.

Ignoriranje Ustavnog suda

Pitanje je zapravo jednostavno: a zašto Penava ne bi ignorirao odluku Ustavnog suda? To je sud čije se odluke napeto iščekuju, recimo kada je riječ o referendumskim inicijativama, pritvoru političara, ocjeni ustavnosti pojedinih zakona, ali to je sud čije se odluke povremeno efikasno ne provode, pa kad već odluke koje im nisu odgovarale nisu provodili drugi, zašto bi Penava proveo odluku koja mu ne odgovara? Ti koji ne provode odluke Ustavnog suda nisu nekakvih bezveznjaci, nisu to obični građani, fizički pojedinci, kao što to, uostalom, nije ni Ivan Penava jer za njega u ovom slučaju nije važno to što je on Ivan Penava nego to što je on gradonačelnik Vukovara.
Hrvatski sabor efikasno se oglušio na odluke i mišljenja Ustavnog suda. Efikasno je odlučio da u roku od dvije godine, a taj mu je rok zadao Ustavni sud, neće odlučiti o novom Zakonu o pobačaju. Pristojno je Sabor obavijestio Ustavni sud da u roku nije odlučio i time je rasprava do daljnjeg završena. Sabor će o novom zakonu o pobačaju odlučivati, eventualno, u sljedećem sazivu, nakon lokalnih izbora 2021. godine kada nastaje trogodišnje izborno zatišje. Uoči parlamentarnih izbora o tome se sigurno neće odlučivati, odluka Ustavnog suda nije provedena i nikome ništa. Ustavni sud je prije više od devet godina usvojio i mišljenje koje se tiče veličine i neusklađenosti izbornih jedinica. Odstupanje po broju birača između izbornih jedinica na parlamentarnim izborima prema zakonu može biti najviše plus/minus pet posto. Odavno je veće, odavno je Ustavni sud na to upozorio (pitanje je zašto nije išao korak dalje, možda i ukinuo zakon i naložio izradu novog), a od tada već četvrti saziv Sabora po tom pitanju ne radi ništa, dakle ne radi ništa po ne baš tako nevažnom pitanju jednakosti vrijednosti pojedinog glasa, odnosno (pod)jednakosti biračke vrijednosti pojedinog saborskog mandata. Ne poštuju odluke Ustavnog suda ni sudovi, pa zašto bi Penava. Nedavno je objavljen slučaj građanke A.D. u čiju je korist još 2005. godine presudio Ustavni sud i to zbog sporosti sudovanja. Dosudio joj je tada 9.100 kuna odštete i naložio sudu da spor riješi u roku od šest mjeseci. Punih 14 godina kasnije Ustavni sud je ponovno odlučivao o istom predmetu, zaključio da je narušeno pravo A.D. na suđenje u razumnom roku, da sud nije poštovao i proveo njegovu odluku o donošenju presude u roku od šest mjeseci i dosudio odštetu od 24 tisuće kuna, sve s pripadajućom zamolbom sudu da predmet ipak riješi. Takvo poigravanje s odlukama Ustavnog suda, koje su naravno podložne i propitivanju i raspravi i kritici, otvara mnogo dalekosežnije pitanje - čemu služi Ustav?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.