Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. listopada 2019.
TRIBINA "B" DARKA PAJIĆA

kolumna Sreća je živjeti bijedno u Hrvatskoj

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 13. prosinac 2014. u 19:28 2014-12-13T19:28:48+01:00

Hrvati su naprosto sretniji negoli su bili, a da paradoks bude veći, indeks sreće raste posebno kod ljudi koji nemaju posla, onih starije dobi, dakle umirovljenika

Bio bi to strašan grijeh. Da počnemo živjeti bolje, a to ne primijetimo. Idu plaće gore od 1. siječnja, ide Nova godina, sretna i vesela, može biti da konačno i BDP poraste u 2015., a opet svi nešto njurgaju. Vlada se hvali poreznom reformom, jer će svi dobiti veće plaće po načelu »tko ima malo, pravo mu budi, malo će i dobiti, a tko ima više, red je da omasti brke«. Za minimalac vam slijedi punih 50-tak kuna povišice, za prosječnih 4.500 do 5.000 kuna plaće kakvu ima većina zaposlenih gore vam ide punih 80 i nešto kuna, a ako »teško« živite s 15.000 kuna mjesečnih primanja, red je da i vi osjetite da vam može biti još bolje, jer ćete povrh svega dobiti 1.000 i još nešto kuna povišice. Socijalna neosjetljivost pritom nije važna. Ni naopakost porezne reforme i rasterećenja plaća. Svi će imati više, svi će živjeti bolje, ne treba tražiti dlaku u jajetu. Kako se sve radi zbog povećanja potrošnje građana, red je osmisliti i plan potrošnje. Da ljudi u Hrvatskoj ne bauljaju s tolikim parama u ruci po trgovačkim centrima pitajući se gdje ulupati tih 50 kuna.

   Tko živi u Rijeci, mogao bi se dodatno ugrijati. Jest poskupjelo 20 posto, ali je zima blaga i čovjek iza Nove godine može komotno nafrljiti termometar do maksimuma, ugodno se zavaliti i sačekati da se konačno pošteno ugrije uz divnu spoznaju da tu ugodnu toplinu oko stražnjice država poklanja, a vi slobodno uživate, guštirate, dobro vam je u stanu i ne bi izlazili na onu kišu ili buru za sve pare ovoga svijeta. I tako nekoliko sati, možda i više ako vam je kvadratura stana na razini špajze, a možda se i uništite od silnog pregrijavanja, pa ono potraje cijeli dan ako ste netom postavili novu stolariju. Iako je to malo vjerojatno, jer inače ne bi dobili samo 50 kuna. Tko nema stana, može biti nema ni grijanja. Onda je najbolje ne komplicirati. Uzeti odjednom cijelu povišicu i pravac na burek. Za cijelu obitelj. Država časti.

   Sa 80 kuna odgovornost raste. Pritisak je to. Pitanje je trošiti odjednom ili polako grickati. I pažljivo. Jedan burek svaki dan, pa tako cijeli tjedan. To već nije ni zdravo, pa je možda bolje ulupati sve odjednom na kakvu ovrhu, recimo odvjetniku Hanžekoviću, kojemu treba pomoći da namakne 15 milijuna kuna u kešu za jamčevinu Milanu Bandiću. Ili kupiti 30 deka mesa jednom tjedno. Djetetu pola jedne tenisice, a za ostalu jednu i pol tenisicu pridodati sam. U vrijeme sniženja. Dalo bi se kupiti i jednu polovnu, ne previše izlizanu, zimsku gumu. Pa voziti sigurnije u jednom od dva zavoja. Lijevom ili desnom. Teške su to dvojbe, ali je još teže kad je povišica najveća. Tek tu treba razmisliti i tu vlada najveća opasnost da država bude izigrana, jer bi umjesto rasta potrošnje, pare naprosto mogle ispariti iz Hrvatske. Recimo na skijanju u Austriji ili Italiji. Ne mogu ti ljudi otići niti na burek tek tako. Pa tko bi požderao 100 komada mjesečno, a da mu se to ne odrazi na zdravlje. I još mora liječniku i time opterećuje onemoćalo državno zdravstvo. Ispada da je ljudima s plaćom iznad 15.000 najteže.

   To začudo potvrđuju i nedavno objavljeni rezultati anketnih istraživanja provedenih na 1.000 ispitanika od strane Instituta »Ivo Pilar« i Instituta za javne financije. Pokazalo se da građanima Hrvatske raste subjektivni osjećaj životnog zadovoljstva. Hrvati su naprosto sretniji negoli su bili, a da paradoks bude veći, indeks sreće raste posebno kod ljudi koji nemaju posla, onih starije dobi, dakle umirovljenika. Naopako je biti na rubu društva, a živjeti sretnije. Ali to možda sugerira kako nije neka turbo sreća imati posao, jer ste onda vječito iznervirani, stalno u žurbi, nad glavom vam visi oštrica otkaza i pitanje je li ova plaća bila zadnja koju primate ili možda uslijedi još jedna, možda i dvije, a to je, brat bratu, još 60 dana lažnog blagostanja, odnosno sigurnosti da ćete barem jednom dnevno pojesti sendvič u kojem će, vidi vraga, biti i maslaca i majoneze, možda i koja fetica salame, crne ili podriguše, a možda i fetica pravog originalnog vakumiranog talijanskog pršuta bez mirisa, ali s puno soli, što nije problem jer je barem voda jeftina ako teče besplatno iz slavine, pod uvjetom da slavinu imate, a ako nju imate znači da imate i neki stambeni prostor, gdje ipak treba platiti struju i tu prokletu vodu, može biti i telefon, čak i internet vezu, a to pak znači da morate imati neki posao na kojem niste sretni ni slobodni, pa se sve vrti u začaranom krugu blagostanja, koje to nije, ali bi moglo postati ako stisnemo zube i trpimo, rintamo i šutimo. Iako tu u stvari ne može biti sreće.

   Čak i kad plaće rastu, standard pada. Dio povišice mora ići i na veći prirez u Rijeci ili komunalnu naknadu u Splitu, ovisi tko gdje živi. Na skuplje grijanje. Sutra i na skuplji benzin, jer Vlada time prijeti ako propadne monetizacija autocesta. Postoji ozbiljna opasnost da ćemo početi živjeti bolje, ali to većina neće primijetiti. I Vlada je očito prva shvatila da sreća ne ovisi o materijalnim stvarima. Da je prava sreća živjeti bijedno u Hrvatskoj. Pa su, brže bolje, digli ruke od onih što jedva preživljavaju, a izdašno pomogli onima koji imaju najviše. Zašto? Kako bi što više ljudi učinili – sretnima. Drugog odgovora nema. Osim ako netko stvarno ne misli da država doista časti. Svejedno je, burekom ili bilo čim drugim.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.