Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 6
Sutra: 22° 25° 2
23. svibnja 2018.
TRIBINA »B« Darka Pajića

kolumna Pare su na »faceu«, a novinarstvo na umoru

arhiva  NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 19. siječanj 2018. u 17:30 2018-01-19T17:30:37+01:00

Informacija kao društveno dobro prebačena je u korporativno vlasništvo, a njih za društveno dobro nije briga, već vode računa isključivo o profitu i širenju vlastite moći i utjecaja. Facebook boli ona stvar za bilo što u Hrvatskoj, jer na njihovo poslovanje hrvatsko tržište utječe koliko i komarac na slonovu guzicu

Di su pare? Ako vam se čini da dramatska pauza Davora Bernardića u Hrvatskom saboru još uvijek traje, niste daleko od istine. Zaledilo se vrijeme, prvi SDP-ovac u zemlji šuti, dok se cijela zemlja ustreptalo budi u nadi kako će sad konačno reći svima sve što ih ide. No, boreći se protiv satiranja satire, Bernardić je satrao samog sebe pokazujući na otvorenoj sceni da on uopće ne razumije kako bi mu ponekad u borbi za slobodu govora bilo najbolje cenzurirati ono što mu je na pameti. Jer je to prilično glupo. I promašeno. Iako i izgovaranje bedastoća nažalost spada u slobodu govora. Da je Bernardić izgubio novčanik netom prije aktualnog sata u Saboru, pa onda unezvjereno ustao i u panici postavio ključno pitanje vlastite egzistencije, stvar bi se još dala razumjeti, iako je upitno bi li mu netko od saborskih kolega, kao slučajni nalaznik, taj novčanik vratio. Ovako se prvi SDP-ovac u zemlji žalosno osramotio.

Iako bi se Plenkovićevoj Vladi imalo štošta prigovoriti u odgovornosti za izravno i neizravno promicanje govora mržnje, Bernardić se uhvatio baš za ono što je iznad Plenkovića, jer je satirični portal »Di su pare« ukinula globalna korporacija Marka Zuckerberga, poznatija kao Facebook. To čak nije ni bila cenzura, već automatska reakcija kompjutorskog programa na masovniju prijavu nepoćudnog sadržaja. Ali to ne mijenja na stvari da su oni važniji i utjecajniji spram hrvatskih medija od hrvatske Vlade. Što je doista ozbiljan problem, kojeg Bernardić nije svjestan, kao ni Plenković. Niti se time aktualni i »wannabee« premijer zamaraju.

Sustavno ubijanje svih uvjeta za opstanak profesionalnog i kvalitetnog novinarstva traje već dobrih desetak godina. Tisak nestaje i to je naravno globalna pojava, koja se na malom i siromašnom hrvatskom tržištu pokušavala riješiti prelaskom medija na internetske platforme. Rezultat je daljnje propadanje i izumiranje ozbiljnih i utjecajnih medija. Paralelno raste i pritisak oglašivača, tako nezavisni mediji moraju biti i neprofitni. Novinara je sve manje, redakcije su sve siromašnije u proizvodnji autorskog sadržaja, novinari i urednici su potplaćeni i ovisni o svemu i svakome, a mladih je u struci sve manje, tako da se znanje i iskustvo često nema ni kome prenositi. Istraživačko novinarstvo je gotovo izumrlo i nestalo kao možda i najvažnija korektivna poluga stanja u društvu, a spas koji su mediji tražili na internetu prokazuje se kao užasno bolan promašaj. Utjecaj globalnih korporacija kao što su Facebook i Google je dramatično prevelik i opasan za medije, pogotovo one na malim tržištima kakvo je hrvatsko.

Već nekoliko mjeseci Facebook provodi eksperiment u zemljama trećeg ili za njih šestog svijeta, pa su tako u Srbiji, Gvatemali, Kambodži, Boliviji, Šri Lanki i Slovačkoj, naprasno i drastično srezali vidljivost tamošnjih portala prema korisnicima. Sadržaj je postao teže dostupan i nitko im ništa ne može, a mediji su preko noći izgubili čitatelje nakon što su godinama ulagali trud i resurse kako bi do njih došli preko »facea«. Hrvatskoj se isto može dogoditi koliko sutra, a to je posljedica globalnog trenda ovisnosti o platformama putem kojih nude sadržaj na internetu i pritom ga ne mogu naplatiti. Informacija kao društveno dobro prebačena je u korporativno vlasništvo, a njih za društveno dobro nije briga, već vode računa isključivo o profitu i širenju vlastite moći i utjecaja.

Država bi morala reagirati, ali to čini tek simbolično i po nakaradnim kriterijima, tako što su neprofitni mediji prisiljeni da se međusobno tuku za mrvice ili traže pomoć od čitatelja kroz javne kampanje kao što to primjerice čini portal Lupiga. I nipošto nije samo politika kriva, jer i strukovna novinarska udruga HND ne nudi rješenja, niti apelira, niti govori javno o ugrozi hrvatskih redakcija, tako da i hrvatski političari lakše problem mogu ignorirati. Uostalom, kad se vidi kako brinu o javnom medijskom servisu HRT-u, jasno je da je njima kontrola, manipulacija i politizacija najvažniji interes.

Opet, bez nezavisnih, objektivnih i nadasve kvalitetnih medija neće i ne može biti prave demokracije i nužno je da države stanu u njihovu zaštitu, jer bez njih neće biti ni slobode govora, barem ne takve slobode koja sa sobom nosi i kvalitetu sadržaja. Zbog toga niti jedan vlastodržac u Hrvatskoj nije mrdnuo ni malim prstom. Niti ima namjeru to učiniti. Di su pare? Pa to je valjda svima jasno. Pare su u Zuckerberga. On o svemu odlučuje. Kad se već Bernardić i Plenković prave blesavi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka