Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. listopada 2019.
Na kraju krajeva

SINIŠA PAVIĆ Samo da je zdravlja

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 17. ožujak 2019. u 10:35 2019-03-17T10:35:14+01:00

I premijer može odriješiti grijehe. Ona njemu mandat na raspolaganje, on njoj neću, baš kao da je odabran, odozgo biran

Nije to bezvezna disciplina, ni vještina i znaju to samo istinski znalci, u isti čas opsovati sočno i brzo se prekrstiti. A ako itko to zna napraviti kako valja onda je to Matija. Majstorica je ona nesumnjiva talenta! Ni ne shvatiš što je izgovorila, ma se svejedno smiješ od srca posve svjestan da se s tim talentom ili rodiš, ili ne rodiš. Teatar je to u malom, onaj što nam ga je dobri, stari Mediteran ostavio u nasljeđe da se bogova bojimo i da im roge napinjemo u isti čas. Pa što bude.

Ali, kako je teatar, tako je i nepogrešiva analiza aktualnog nam stanja. Šteta je jedino, Bože me prosti, po ovaj performans što se zdravlja radi ostavila ona cigareta, jer dok se nekada u isti čas i Boga zazivalo i Boga kudilo, onaj dim cigarete davao je svemu divnu, tajanstvenu, mističnu maglicu koja je možda od duhana, a možda od duha svetoga. Vrag će ga znat zašto, ali baš je Matija bila na pameti dok se, nema dugo, čitao tekst u kojem je novinar Jutarnjeg lista Robert Bajruši vješto obradio podatke velikog međunarodnog istraživanja američkog Pew Research Centra o utjecaju religije na zdravlje i način života, provedenog u 57 zemalja svijeta.

Jer, sve vuče na to da Matija ima iznimno ispravan odnos što prema vjerskom, što prema svjetovnom. Istraživanje tako kaže da su aktivni vjernici uglavnom sretniji vlastitim životom, nego skeptici i nereligiozne osobe. Matija o svom životu ne misli bogzna šta, ali lako to. Problem je što je uvjerena da drugi, posve nezasluženo, žive bolje živote. Zastupnici recimo, oni sa stranačkim iskaznicama, oni što joj vazda posao na natječajima dobiju prije sina jer imaju dobru štelu. Tu je, ne dvoji, Svevišnji posve zakazao, a čekati nebesku nagradu čini joj se virtualno i u to ne vjeruje jednako kao što ne vjeruje predsjednici kada veli kako je minimalna plaća od 'iljadu eura ono čemu treba težiti. Tematika je to taman takva da pita cigaretu, pa da se ljutnja u dim otpuše. S tim, s cigarama, uostalom, ni istraživanje nema problem. Jer, ako vjernici manje piju i puše, nisu tjelesno i mentalno zdraviji od nereligioznih osoba. I tu naša 'ispitanica' dolazi na svoje.

Nije njoj pamet popivena baš toliko da mora sumnjati u svoje prosudbe. Zna ona kada je jeftina demagogija, a kad su suze iskrene k'o u kakvoj turskoj sapunici. Pa kad ministrica Žalac, vlasnica nevaljane vozačke dozvole, polomi djevojčici nogu, a njen kolega ministar Horvat zavapi biblijski »ko nema grijeha neka prvi baci kamen«, zna Matija da je i opet farbaju ciljajući njene vjerske osjećaje. A ako to nije za psovku i »Bože pomozi«, onda što je!? Pritom joj nitko nema pravo reći da nije normalna, jer istraživanja kažu da je jednake pameti u nje kao i u onog tko se fundamentalistički na stranačku knjižicu zaklinje. Ono gdje rezultati variraju jako od države do države je pitanje zdravlja. Pa dok, recimo, religiozne osobe u SAD-u, Meksiku i Tajvanu izjavljuju i da su u većini slučajeva jako dobra zdravlja, u preostalih 26 država koje obuhvaća ovaj dio istraživanja – od Kanade i Njemačke do Slovenije, Rusije, Singapura – vjera nema veći utjecaj na njihovo zdravlje.

Daj Bože zdravlja, ili samo da Bog da zdravlja, jest doduše ono što Matija često govori, ali je očito da sve manje vjeruje u to da se Božjom pomoći može prije doći na red za snimanje kojekakvih organa. Neće vjera ubrzati pretrage, niti smanjiti redove u ambulantama, niti će je učiniti zdravijom, a i ona »pomozi sebi da bi ti Bog pomogao« u nje odavno ne igra. Evo i stručnjaci vele da religioznost nema direktan utjecaj na poboljšanje života, odnosno da na tjelesnost i psihu jednako utječu sve radnje križali se ili ne prije nego ih obavite. Zato je u Matije u zadnje vrijeme običaj kazivati »samo da je zdravlja«, a tko će ga u konačnici dati, nije ni važno. Zna ona samo da zdravstvo kao takvo i ministar kao takav neće.

Sve je to, zna ona, pitanje sreće. Ili imaš sreće pa si drag najdražem vođi taman toliko da ostavku tvoju ne prihvaća, ili sreće nemaš. Što se pak tiče povezanosti osjećaja sreće i vjere u Boga jesu religiozni mrvu više sretni, ali tome je tako ili u Australiji gdje vječno sunce sja, ili u zemljama Latinske Amerike, recimo u Meksiku, Kolumbiji, Ekvadoru. U Europi sreća je neki kompleksniji pojam, a kako neće biti kad je ne nosi srećka nego iskaznica. A kad je iskaznica bitna, onda je i shvatljivo da religiozni krajnje disciplinirano u većem postotku izlaze na izbore. Na tom polju sve je nekako nelogično, jer dok oni koji vjeruju kako Bog vidi sve uredno konkretnim svojim potezima kroje našu zbilju, oni koji u nebeske sile ne vjeruju uredno stoje doma, valjda uvjereni da se ionako tu ništa ne može.

Matija je ona koja će zavapiti Bože pomozi i ostati kući makar kivna bila na svakog tko misli da je ovo što od društva imamo moralo baš tako biti. Uostalom, da u zemljama u kojima se živi teže ima većeg osjećaja sreće »smrdi« na političku kakvu platformu stranaka što su na vlasti. Čini se kao da je plan zakucat nas na dno, pritom uz par biblijskih citata, a onda i nemaš kud nego slijepo vjerovati da sad, uz Božju pomoć, samo bolje može. Bilo bi to baš onako kako treba po načelu razmjernosti, što god da ta razmjernost zapravo značila. Ima u istraživanju još koječega, recimo kako ateisti više vježbaju, a religiozni se uzdaju u sudbu da bi na koncu svi jednako pretili bili.

Sreća je zapravo da Matija ovo izvješće nije ni vidjela. Šteta je zato da i u Hrvatskoj istraživanje nije provedeno. Da jest, valjalo bi znanstvenicima uvesti još jednu kategoriju, onih koji znaju kako se psuje i moli u isti čas. To su oni što su na koljenima jer im automobile još uvijek čuvaju sveta vodica i krunice kupljene za zavjetnih puta koje se ne bacaju da se nebesa ne naljute, a s druge strane najradije bi bacili sve niz rijeku kad iste te krunice nosaju naokolo oni koji pojma nemaju što je to odgovornost, a kamo li će znati koliko je glupo sakrivati se iza one o grijesima i kamenju što se baca.

Morali bi se znanstvenici suočiti s ljudstvom što živi u zemlji u kojoj je normalno da i premijer može poput kakva vjerskog autoriteta odriješiti grijehe onih koji su teškom mukom priznali da su zgriješili. Ona njemu mandat na raspolaganje, on njoj neću, baš kao da je odabran, odozgo biran. Bolje da istraživanja nema, jer propušila bi Matija od muke da ga ima. Makar, dali bi rezultati sigurno Matiji, ako ništa, jedno za pravo; ovo je zemlja gdje čovjeka na životu držati mogu samo psovka i molitva amalgamirani u jedno! Neki tu sreću imaju da su se s tim talentom rodili, pače evo ih kako su psovku uduplali.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.