Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 6
Sutra: 8° 8° 6
22. veljače 2020.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Nema zemlje za snjegoviće

Foto Staša Sahman / Facebook
Foto Staša Sahman / Facebook
Autor:
Objavljeno: 15. prosinac 2019. u 8:27 2019-12-15T08:27:45+01:00

Snjegovići od stiropora pa zastrašujući!? Bit’ će da je zato što ih je njihov tvorac, sjajni umjetnik Zdenko Bašić, učinio da nisu debeljuškasti kako se udomaćilo snjegoviće raditi, već su vidno vitki, možda čak mrvu i mršavi. A ima li išta logičnije nego biti zavidan mršavom snjegoviću dok se kupuje akcijska prasetina, puretina i bakalar na tone

Ne jedan, već dva, ako ne i tri dana sve su tiskovine i televizijske emisije informativnog karaktera vrištale kako je Kaptol stao na stranu Kolinde Grabar Kitarović. Ili su se mudri analitičari barem pitali je li to, na misi za predsjednika Tuđmana, kardinal Bozanić izgovorio rečenice iz kojih se dade zaključiti da je Kaptol podržao aktualnu Predsjednicu.

Znate te mise na kojima se u prvih par redova klupa posloži cijeli prvi ešalon stranke koja je na vlasti. To su one mise s kojih kasnije cure naokolo snimke ministara koji se prekrstiti ne znaju, pa se narod šprda s njima makar ni sami dugo nismo znali što se zapravo izgovara kad se usred mise ruku mora pružiti neznancu kraj kojeg ste se pukom igrom slučaja zatekli.

Ajde kad je rodbine naokolo, onda je nekako lako, onda do tuđe pesti i ne stigneš, ali kad si sam onda je grdo. Ma, misa je to, tješi se pravi vjernik s problemom rukovanja s nepoznatom čeljadi. Ako je neznanac došao na misu valjda nije migrant, recimo, ili ateist, ili glasač ljevice.

Začudno je to kako se kardinalov glas daleko čuje makar sedam fakulteta treba da se razbistre njegove umnosti za velikih i važnih misa izgovorene, a ova za dr. Franju Tuđmana je bila baš ta, velika i važna.

Da nije ne bi u prvom redu katedrale sjedili predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i vitez Reiner. Kažu analitičari kako je Bozanić zapravo rekao narodu da se ne da zavesti velikim obećanjima i velikim riječima i da osluškuje do kraja kampanje što će mu Crkva šapnuti.

Kažu analitičari i to da je posve jasno što je kardinal zapravo htio reći kad je kazao kako nam je danas potrebna »nova borba protiv zdvojnosti i pesimističkog malodušja, razboritost i promišljenost u procjenjivanju domaćih i međunarodnih prilika te čuvati se nerealnih obećanja i promicati svehrvatski dijalog koji će liječiti nezdravu radikalizaciju hrvatskog društva«.

To nema što biti nego poruka Škori da nije pravi kandidat, iščitali su analitičari. Kako, vrag bi ga znao. A opet, neka nama analitičara, jer život iz dana u dan uči kako je sve to što se s oltara kazuje lako razumjeti posve krivo i u praksi pretvoriti u nakaradno.

Velika Gorica je bome grad i to oveći. Često se mladost iznenadi kad ih lekcije iz zemljopisa natjeraju da nauče podatak kako je Velika Gorica po broju stanovnika šesti grad po veličini u Hrvatskoj.

Ma, nije sve u veličini. Ima nešto i u snjegovićima! Jer, baš se tu dogodilo da od svih tih lažnih proroka, svih tih odnarođenih likova što narod zazivaju, svih tih emisara koji nude lažna obećanja i žude za radikalizacijom hrvatskog društva najebu, da prostite, snjegovići!

Šest snjegovića od stiropora, visokih oko tri metra stajalo je pred Muzejom Turopolja taman toliko dugo da budu suspektni ćudorednom puku, pa da se taj isti puk preko društvenih mreža uskomeša jer im »izgledaju zastrašujuće, vrijeđaju vjerske običaje i štuju lažne bogove«.

Hmm… Snjegovići od stiropora pa zastrašujući!? Bit’ će da je zato što ih je njihov tvorac, sjajni umjetnik Zdenko Bašić, učinio da nisu debeljuškasti kako se udomaćilo snjegoviće raditi, već su vidno vitki, možda čak mrvu i mršavi.

A ima li išta logičnije nego biti zavidan mršavom snjegoviću dok se kupuje akcijska prasetina, puretina i bakalar na tone. Ili je problem što na glavi imaju cilindre neke, baš kao da zazivaju klasnu podjelu na one koji cilindre imaju i one koji ih nemaju, pa baš sad kad nam je jedinstvo hrvatskog naroda potrebnije nego ikad.

Ili je problem u onim ustima njihovim, usnicama što izgledaju kao da su zašivene, a dobro se zna da je ovo zemlja u kojoj se jasno kazuje popu pop i bobu bob, zemlja naroda koji bi i na stražnjicu progovorio kad je za pravu stvar, makar se stražnjica zvao mail ili Facebook taman da se ne zna pouzdano čija stražnjica progovara.

Da čija!? Pa narodska, glasačka, a kad je tako onda gradsko poglavarstvo nema dileme nikakve već ekspresno odlučiše da snjegoviće treba pritvoriti. Pa ih eno, u podrumu. Jer nisu debeljuškasti i zaobljeni, jer ne progovaraju budalaštine i ne svijetle kao braća im iz daleke Kine po trgovačkim centrima, već nas vraćaju u doba kad su se oko vatre legende pričale i plela priča o Perunu Božiću. A mi, zagledani u budućnost, ne bi da nam djecu »kvare« naši snjegovići.

Šest snjegovića završilo je u reštu, podrumu, pržunu, zatvoru a da se na noge diglo tek nešto malo kulturne javnosti i jedna obožavateljica svega što je Tim Burton u životu režirao.

Štoviše, njena je sklonost poetici spomenutog majstora redatelja bila i jest tolika da već godinama ne dvoji kako je najbolji rođendanski poklon što ga je ikad dobila naramak filmova Burtonovih.

Na vijest o zatočeništvu snjegovića prvi je u nje impuls bio krenuti u njihovo oslobađanje, milom ili silom, ma onda je samo odmahnula rukom vjerujući da ima prostora na kugli zemaljskoj u kojoj ni snjegovići, ni ljudi nisu problem makar bili veliki tri metra i neuobičajeno vitki za svoju vrstu. Samo, lako njoj, za nju ima vremena.

No što su čekali i što čekaju predsjednik, predsjednik i vitez iz prvog reda klupa katedrale!? Nije valjda da čekaju da im analitičari objasne na koga je mislio kardinal Bozanić kad je kazivao da lijepu našu domovinu čine »nadasve dobri sposobni hrvatski ljudi koji njeguju i unaprjeđuju dragocjene vrjednote: istinu, pravednost, dobrotvornost, uzajamnost, radinost; ljudi koji se bore protiv izrabljivanja i ponižavanja drugih.«

Da su u prvom redu klupa slušali ovo Prle, Tihi i recimo Valter, skočili bi k’o opareni tako prozvani, ne čekajući onaj šifrirani dio propovijedi što o Škori zapravo govori, i odjurili u Goricu ne bi li silom, u spektakularnoj akciji pod ravnanjem ministra obrane, spasili snjegoviće čiji je jedini grijeh što su drugačiji i zapravo ljepši od nas.

Da je u predsjednika, predsjednika i viteza bilo imalo bartonovskog duha, sjurili bi se u taj podrum poput specijalaca, oslobodili drugove, pa im dali kakvu kancelariju u ministarstvu turizma da promiču po svijetu priču o zemlji koja voli svoju baštinu pogotovo o blagdana. Ma, lakše je bilo iščitat poruku za izbore, nego učiniti herojsko djelo spašavanja obraza spašavanjem snjegovića, i to naših snjegovića, jer Perun je baš onako naš.

Snjegovići, eto, dirnuše u vjerske osjećaje onako »čudni«. To što se na javnom servisu vrti serija o generalu Gotovinu u kojoj glavni junak uporno, i po neveri i po bonaci, bulji u nebo i gleda u vazda isti oblak vjerujući da mu tamo mati stoluje, to vjerskim osjećajima valjda paše.

A kardinal se za to vrijeme vrti na političkoj vjetrometini poput limenog pijetla na krovu. Rekoše onomad da je religija opijum za narod. Bome, ako jest, a čini se da bi mogla biti, nema ga kvalitetnijeg.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.