Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. studenoga 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Bik Koji Bježi

Foto Podrška za bika Jerryja / Facebook
Foto Podrška za bika Jerryja / Facebook
Autor:
Objavljeno: 3. studeni 2019. u 8:17 2019-11-03T08:17:12+01:00

Odeš da bi se vratio kad zavjesa padne. Vratiš se da ostariš zadovoljna što te stanje u domovini ne zanima ni malo. Glavno da si s prave strane zavjese dok bikovi i ljudi bježe tamo gdje je trava, kako rekosmo, zelenija, praćeni žestokom podrškom s tribina

Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali. Tako se govorilo u Smogovcima. Tako se definiralo klince svake vrste, jer ajde ti svu tu kompleksnost mladenačku strpaj u manje kompleksnu rečenicu. Pa se zapamtila ta definicija o malima koji su veliki, a mali, odnosno dosta veliki da ne budu mali.

Nije to lako, to s velikima i malima. Osjetljivo je. Osjetila je težinu te problematike na svojoj koži i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, sudeći prema analizi njena govora u Washingtonu za primanja nagrade Fulbright za životno djelo.

Odmah su je analitičari razapeli jer je u govoru za Hrvatsku kazala da je zemlja koja »nije velika po svojoj veličini ili broju stanovnika«, ali je »velikog srca«, dok u javnim nastupima u Hrvatskoj ističe, kažu analitičari, da ne podnosi kada se Hrvatsku opisuje kao »malu zemlju«. Dobra je stoga vijest da Predsjednica, a i svi mi s njom zajedno, može biti mirna - Hrvatska je velika zemlja velikog Bika Koji Bježi!

Njegovo ime je Jerry i ako je pravde nebeske i zemaljske ovaj tren je već otperjao daleko negdje izvan granica Lijepa naše, tamo gdje je trava zelenija, a prehrana bezmesna taman da njegov snažan torzo za ukras služi, a ne za šnicle i sporovozno kuhanje na laganoj vatri. Jerry se rodio kao jedno od mnogobrojne djece oca kojem ni ime ne znamo, a bome ni ime majke mu za priču nije važno.

Zapravo, bilo sad lijepo uzeti izjavu i od oca mu i majke da se moglo makar naslutiti da će jedan obična priča o običnom govedu završiti tako neobično, pa da se pazilo čiji je. Pardon, ne da će završiti već da će se razviti.

Elem, sve je bilo normalno i po pravilima službe do trena kad su Jerrya doveli pred klanje, u klaonicu u Kaštelima, odakle je tranširan trebao završiti na kukama mesnice. Ma, Jerry je osjetio da nešto tu ne štima, da je njegovo poslanje drugo.

Sutradan sve su novine pisale kako se Jerry oteo klaoničarima i pobjegao. O, da je bilo snimiti tu scenu kako se otima i kako bježi! Da je bilo vidjeti kako se bik cijelom svojom težinom odazvao zovu slobode. Da je vidjeti bilo kako kida okove i bježi gdjegod treba samo da se života nauživa.

Vijest se širila brzinom koju društvene mreže i mediji već imaju, pokorila sav prostor medijski učas. TV ekipe našle su se ne mukama. Kako napraviti priču gdje nemaš snimku glavnog junaka. Lako! Svi znaju sve i svi imaju mišljenje o Jerryu biku, ako već junac nije s obzirom na kilažu od kakvih 600 kila. Ne možeš omanut s izvještajem nikako ako si na pravoj strani, jer svi navijaju za Jerrya dakako, bilo da junetinu tamane slasno, ili da su odani travkama kao takvima.

Elem, Jerry pobježe, a potraga za njim traje. Vidjeli ga ondje, vidjeli ga ovdje, a on je zapravo samo jednom navratio u dvorište kuće povrh Kaštela da poliže rosu s šoferšajbe i to je to. Je li junac, il’ je duh!?! Kamere lutaju od prijatelja životinja i veterinara, preko stanovnika krša kojim Jerry bježi, do mesnice na Plokitama splitskim. Dronovi se dižu u zrak! Ljudstvo iz susjedne BiH se pita što će biti ako Jerry pređe granicu!

Nude se savjeti razno razni, od onog da se navabi kakvom družicom, do lakonskog da će ogladnjeti pa se vratiti. Najmudrije međutim veli gospođa oko čije kuće se šuljao, ona koja kaže da nitko pametan neće bika prizvati tako što se kamenom na njega baca. Ne igra tu ona biblijska ‘ko tebe kamenom ti njega kruhom. Ovdje igara samo povjerenje, pa blagostanje, pa garancija da će biti bolje. Deklarativno Jerrya se zove da se vrati doma i obećanje mu se daje da mu ništa biti neće, već da će biti kako nikad prije bilo nije.

Ali, nije bik naivac. Sluti on da su mu ‘skuvali paštu šutu’ te se ne vraća. Vratit će se kad njemu bude ćeif. Vratit će se ili kad ostari, ili kad se nauživa dovoljno vani da ga stanje u domovini više i ne tangira. Vratit će se kad shvate mesari, narod i novinari koliko je za svoju zemlju činio. Jer, evo svi svjetski mediji rade priču o Jerryu. A to hoće reći da smo ovako mali kadikad i veliki. Veliko smo kad Bik Koji Bježi odradi svoje i kad pobjegne s onu stranu zavjese, može i željezne.

Vrag će ga znati s koje je strane ograde i teške, kovane zavjesa bio Petar Krmpotić, čovjek koji je prije koju godinu bio i gospićki gradonačelnik bio. Možda i nije zavjesa kriva već zid o koji je udario i to tako da je ovaj viđeni HDZ-ov političar odlučio gospićku kancelariju zamijeniti skladištem u Irskoj.

Jest, ima i dvadeset dana da je čovjek otišao tamo gdje Hrvati rado zadnjih godina idu na bolju plaću i život bez stresa, ma svejedno ne ide to iz glave. Čovjek je, naime, diplomirani politolog, dragovoljac Domovinskog rata, član HDZ-a.

Bio je štošta za svoje političke karijere, a onda su ga političke bure i oluje nanijele na sprud. HDZ se lički dijeli na pola, ako ne i na više dijelova, Krmpotić je na ‘krivoj’ strani makar vrag bi ga znao koja je prav koja kriva, pa je očito, svjestan da se od pustih obećanja s vrha ne živi, odlučio sreću tražiti drugdje.

Krmpotić, pisao je Jutarnji list, nije želio pričati za novine o svom privatnom životu. No, doznali su novinari i gdje će biti skladištar, i kolika mu je plaća, i s kim će živjeti. Nije doduše, da ga traže ni da su se dronovi digli, a nije baš ni da HDZ ima volje komentirati činjenicu da mu viđeni član ode u Irsku.

Kako će komentirati išta kad sam bijeg govori više od mali milijun riječi o valjanosti kursa kojim brdo ova zemlja, odnosno o valjanosti gospodarskog i svakog drugog plana i programu po kojem brodi. Uvijek je tako bilo da su s jedne strane željezne zavjese jedni, a s druge drugi. Vratit će se Krmpotić kad njemu bude ćeif.

Vratit će se ili kad ostari, ili kad se nauživa dovoljno da ga stanje u domovini više i ne tangira. Vratit će se kad doma shvate stranački drugovi koliko je za svoju zemlju učinio. Jer, evo svi svjetski mediji su pričali o HDZ-ovom dužnosniku iz Gospića koji je otišao raditi u Irsku kao skladištar. A to hoće reći da smo ovako mali kadikad i veliki.

»Bila sam djevojčica rođena s krive strane željezne zavjese«, kazala je naša Predsjednica na onom gore spomenutom okupljanju u SAD-u. Nezgodno je to kad vas u formativnom razdoblju zaskoči saznanje da ste iza zavjese, pa još željezne, pa još s krive strane. Nezgodno je, jer razmišljaš kao da i s velik, a domet ti je kao da si mali. Pa te spasi srednjoškolska razmjena i koja godina boravka u mjestašcu Los Alamos.

Odeš da bi se vratio kad zavjesa padne. Vratiš se da ostariš zadovoljna što te stanje u domovini ne zanima ni malo. Glavno da si s prave strane zavjese dok bikovi i ljudi bježe tamo gdje je trava, kako rekosmo, zelenija, praćeni žestokom podrškom s tribina.

Neki su veliki, ali su mali, a neki mali da bi bili veliki. A Jerry je jednostavno Jerry. Trči Jerry, trči, preko svih ograda i zavjesa, prepreka i klaonica! Ovaj narod je uz tebe! Lako moguće da će za tobom!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.