Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 3n
Sutra: 9° 9° 3n
16. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Nema raja za raju u rajskim papirima

Nema raja za raju u rajskim papirima
Nema raja za raju u rajskim papirima
Autor:
Objavljeno: 12. studeni 2017. u 19:17 2017-11-12T19:17:10+01:00

Ovo je igra za velike igrače, sitneži ostaje da mulja usitno, da glumi da je raja kad već ne može do raja

U srijedu se i nije imalo što na kioscima puno birati. Koju god tiskovinu da ste uzeli, na njoj ista slika; Ivica Todorić nasmiješen, ruke mu pobjednički u zraku, a na glavi frizura koju očito više ne radi onaj frizer iz Bauerove ulice, nego mu neki, sudeći po stilu, mlađi, bit će i skuplji, londonski kolega. Svi isti osim što »Slobodna Dalmacija«, istinabog na manjoj sličici, ima onog bivšeg Hajdukovog igrača Kouassija, onog što sad igra u Kini, i onog koji je, poručuje naslovnica, ostao državi Hrvatskoj dužan 800.000 kuna poreza. Nije se imalo što puno birati, ali se itekako imalo zašto i na razne načine na naslovnice reagirati. Jer, s jedne strane Todorić, s druge bivši fudbaler, a u sredini, eto, narod koji niti zna kako se poslovna carstva grade da bi se londonskoj policiji prijavljivalo, niti zna kako se to poreze ne plaća.

Čudan je taj naš jezik koji se s nama katkad tako opako sprda. S jedne strane rajski papiri, a s druge raja, koliko god se sad čistunci opirali uporabi riječi raja. Čini ti se, nema tu neke razlike, nema raja bez raje, nema blagostanja božanskog bez dobrih ljudi, šale i pošalice. A onda kreneš gledati što su to ti rajski papiri uopće i shvatiš da »ni med cvetjem ni pravice« . Nikada je zapravo nije ni bilo. Rajski papiri su oni koji te vode u rajsku, a poreznu oazu, ali ne da si s rajom. Rajski papiri su tu kao podsjetnik da i za uživanje u raju treba imati dokument, a taj dokument bome ne može imati svatko. Elem, evo već i Wikipedia piše kako su Rajski papiri naziv za 13,4 milijuna dokumenata koji dokazuju umiješanost brojnih političara, poduzetnika i osoba iz javnog života u novčane nepravilnosti, pranje novca ili utaje poreza preko offshore tvrtki sa sjedištima u tzv. poreznim oazama. Objavljeni su u njemačkim novinama Süddeutsche Zeitung. Dokumenti su rezultat višemjesečnog istraživanja financijskog poslovanja najutjecajnijih poduzeća i moćnika, a sadrže oko 7 milijuna ugovora i potvrda vezanih uz izbjegavanje plaćanja poreza putem porezne oaze Appleby na Bermudi. Kaže se tamo da su podaci prikupljeni u 31. 000 pojedinačnih istraživanja, u suradnji s 380 novinara sa šest kontinenta i iz 30 država te 95 medijskih kuća. Eto

Ofkors da običan smrtnik pojma nema što je to offshore kad još naučio nije ni kako pare oprati, ako nije koja novčanica slučajno ostala u džepu od traperica prije nego ih je veš mašina progutala. Ali, ako nema interesa za tehniku, ima interesa za imena svih onih koji su poželjeli svoje novce sačuvati od očiju javnosti, poglavito od očiju poreznika, plešući na rubu legalnog i moralnog, ako već s ruba nisu pali. Budi to neke osjećaje, svi ti silni političari, slavni, okrunjeni koji su tražili i našli načina da prikriju imovinu i izbjegnu porez. Koja su to, uostalom, vremena došla kad se i Kraljici Elizabeti II omililo s poreznicima igrati skrivača. A opet, koliko god naivno vjerovali da bi Franjo Josip da je živ to radio drugačije, vrag će ga znati što se glavi dogodi kad je kruna pritisne.

Ma, lako za kraljicu, no što ćemo, primjerice, sa spomenom Bona pa još Voxa, borca za pravo i pravicu, humanitarca i vrijednog sakupljača sredstava za potrebite. S jedne strane sućutnost u pjevača, a s druge potreba da se kojem milijunu doda još koji milijun i, budimo iskreni, zajebe država kao takva dok kupuje trgovački centar u Litvi!? Lijepo je zapravo znati da nije samo u nas običaj zaobići zakon. Samo, depresivno je znati da ni tad nismo svi isto. Jedno je raja, a drugo Madonna koja voli offshore kompanije. Jedan je Nike koji nam podmeće tenisice pod bubrege. A gdje su samo sve te društvene mreže i koliko njih tek boli papak za vaše živahno prolijevanje krvi na tim, nazovi društvenim stranicama, dok skrivaju financijske transakcije od svijeta baš kao i podatak da im ruski kapital kola venama. Onaj Al Capone se izdaleka čini mala beba. I kako se, na koncu, sve to uopće radi, to varanje države, to neplaćanje poreza, kako ti to uopće padne na pamet ako cijeli život živiš kraj roditelja koji sve mogu samo ne mogu uredno ne izvršiti sve svoje obaveze prema državi, da neko ne zakuca na vrata, kakav Marić, Linić, ovaj, onaj. Elem, čak se i onaj ljepuškasti kanadski premijer spominje u kontekstu tih čudnih otočja na kojima je rajska dolina. Pa ti vjeruj lijepom licu dok proučavaš pet jednostavnih koraka kojima BBC objašnjava i uči kako bogati skrivaju novac u poreznim oazama. Kažu, prvi je korak osnivanje tvrtke, ali koja postoji samo po imenu, drugi je smjestiti tu tvrtku negdje gdje su porezi niski ili ih uopće nema, a tajnost zagarantirana; treće je plaćanje agentima da vode posao kako bi se izbjeglo pojavljivanje imena stvarnog vlasnika računa; za dodatnu anonimnost otvori se bankovni račun na nekoj drugog offshore lokaciji; peti korak je trošenje, odnosno uzimanje ovog novca na ime zajmova koji nikad neće biti vraćeni.

Divota! Samo, fali tu sitnica, nigdje, naime, ne piše kako doći do onog prvog milijuna pa da se imamo čime igrati. Ovo je igra za velike igrače, sitneži ostaje da mulja usitno, da glumi da je raja kad već ne može do raja. Ne spominje se prvi milijun, baš kao što se ne spominje kako veliki, dok zakidaju državu i uzimaju joj praktički novac iz kase, zakidaju i taj mali svijet obični koji uredno kasu puni. Doći na kiosk, pogledati naslovnice i osjećati se kao zadnji šuft, ili sanska koza iz one stare prispodobe, katkad je posve legitimno. Svijet je jednostavno tako složen da za raju raja biti neće ni na rajskom otočju.

Svijet je skrojen tako da nas je većina na margini. Potjeralo nas od svega valjanoga, pa tako i od offshore kompanija. A ne bi trebalo. U susjednoj nam Bosni i Hercegovini, doduše, nisu mislili na muljažu okrunjenih glava nego na puno životu potrebnije stvari kada su odlučili kazati - ne margini! Viđena neka lica snimili su spot koji kaže – ne margini, ne bi li pozvali ljude da razmisle i da se usprave. Jer, kako kažu, izaći iz teške materijalne situacije i depresije nije lako, i veliki je posao, ali ne može se vječno ostati u njoj. Katkad je izbor i na nama samima, kao u onom stihu pjesme koji kaže »Pogledaj, kako se ovdje živi, upitaj, jesmo li sami krivi«. Bit će da i jesmo i bit će da ćemo i dalje biti ako osim grintanja na kioscima ne pokušamo makar što, makar se katkada uspraviti.

Nego Todorić u Londonu, eno, trčeći bježi pred cro TV kamerama. Ma da nije tamo otišao kraljicu štogod priupitati o ulaganjima!?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka