Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
16. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Ne'š majci!

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 31. prosinac 2017. u 10:40 2017-12-31T10:40:30+01:00

Prisavska vlast poručila je da zabranjenih tema itekako ima. Grozna poruka je poslana i otišla je daleko, kako god se rasplela priča s HNS-om, HRT-om i Šikanjićem

Tehnološki napredak je medijima donio dobra. Informacija leti brže, sve se čini dostupnije, a što je možda i najvažnije, istina više nije jedna. Istina je, međutim, da je donijela tehnologija i štogod lošeg, griješi se u svoj toj utrci da se bude prvi, ali najgore je valjda od svega to što nas je tehnologija čvrsto vezala za urede. A šteta je, jer nekad je svaka šetnja gradom, svaka kava potencijalno značila ako ne dobru priču, ono makar dobar test svim tim tezama i idejama što prethode tekstu. Dobri su zato dani od blagdana, kakav kratkotrajni odlazak doma, kad preko puta stola imaš ili starije od sebe koji su vazda jači za životno neko iskustvo, ili pak dobronamjeran svijet koji te nema zašto lagati dok govori što misli.

Što bi te lagali kad nisu ni članovi stranke, ni uhljebi, već posve običan onaj puk koji je zapeo tu negdje između ništa i nigdje. zabavljen s tim da preživi sa što manje ožiljaka.

Vrijedi nekako vidjeti kako se gradovi šire silom, kako divlja gradnja buja, kako neboderi niču među kućama koje se favela ne bi posramila, kako pogled s novog balkona puca na smetlište koje bi moglo svaki čas eksplodirati, kako ima stambeni blok, ali nema ceste poštene koje bi do njega vodila i kako kvadrat i takvog stana stoji 2000 eura. Vrijedno je pričati s ljudima kojima je prosvjeta život pa čuti da nisu u pravu kad ti se upis u srednju školu čini nikad stresnijim, jer zaboravljaš da je nekad bilo i gore dok su dokumenti umjesto u šest škola ležali u jednoj, pa tko prođe prođe. Ili pak kad kreneš spominjati tu neku najavljenu renesansu strukovnih škola, a onda te matiraju jednostavnom činjenicom da nema tog dobrog meštra koji će ići u profesore za mizernu lovu, kad tu plaću može zaraditi za tjedan dana. Na koncu, tu je i stari pape koji na podbadanje da u stanu ništa nije promijenio ima 30 godina, lakonski pokazuje prstom na grad u koji se, dobro veli, nije ništa ulagalo zadnjih 25.

Onda s tim i takvim svijetom sjediš za stolom. I onda, kako je informacija brza, stiže vijest da je vodstvo Hrvatske radiotelevizije pokrenulo postupak da svom novinaru Miloradu Šikanjiću da izvanredni otkaz. Pa pričaš kako znaš čovjeka, kako je vrstan novinar Hrvatskog radija, kako je u njega već i godina i iskustva i kako malo ima novinara koji tako ozbiljno izgledaju, koji paze da je košulja ispeglana, a pulover sparen s bojom od nogavica i cipela. Objašnjavaš da je odmjeren, da zna, da je nekad i previše pedantan za tvoj ukus, a onda kreneš objašnjavati nemoguće – zašto je to uprava nakanila Šikanjiću dati otkaz. Pa prepričavaš sve što je do tebe došlo; da je kao komentator HRT-a gostovao u slušanoj emisiji Hrvatskog radija, da je tamo zajedno s kolegama iz drugih medija nagazio Ivana Vrdoljaka i njegov HNS, onaj koji s HDZ-om kroji kako će nam biti, da je iz HNS-a promptno stiglo priopćenje puno gnjeva jer ne može se tako o njima govoriti makar na papiru živjeli u zemlji gdje je sloboda govora zajamčena svimak, a kamo li neće biti novinaru koji komentira politička zbivanja, i da je vodstvo HRT-a momentalno odlučilo svom novinaru dati otkaz pozivajući se na odredbe Etičkog kodeksa koji nikad nije usvojen i koji je taman tako sročen da ga nijedna medijska kuća koja drži do svog digniteta nikad usvojila ne bi kad gazi profesiju kao takvu.

Ne zna čovjek što mu je tu gore, stranka koja proziva novinare zbog raskošna govorenja koje im je proparalo uši, ako već istina nije ta koja boli, ili pak HRT, taj javni servis koji svakim danom više demonstrira odanost vlast čisteći, i bez da itko traži, svakog tko bi na tom putu posvemašnje servilnosti u ime fotelje mogao dovesti u pitanje državno mudro rukovodstvo koje je ovakvu prisavsku vlast imenovalo.

A onda se zaigraš… Zaigraš pa smišljaš moguće scenarije koji su toliko drugačiji od ovog po kojem HNS šalje reagiranje, a HRT istog trena ustaje protiv svoga čovjeka kojem je u opisu posla da komentira i da pritom ne bude podrepak i prirepak nego onaj koji misli svojom glavom. Recimo, scenarij prvi. Ivan Vrdoljak promptno se oglašava, bez da čeka žestoku reakciju javnosti. Nudi se Šikanjiću za razgovor, za borbu argumentima. Rezolutno se pritom založi za slobodu govorenja, za novinarsku slobodu, za pravo na kritiku i drugačije mišljenje. Marketinški to zvuči, ako ništa sjajno, a još ako za dvoboja odnese pobjedu, kud ćeš bolje. Odnosno, bio bi mu to za povratak u politiku, ako je ikad iz nje i otišao, sjajan šlagvort, stoput bolji od spominjanja Titanik vlada i sličnih djetinjih poredbi.

Ili, scenarij drugi. U njem je ministrica prosvjete, obrazovanja Blaženka Divjak. Čast resornom Ministarstvu kulture, ma kuži ona da djeci, mladima šaljemo ovime loš primjer. Zaludu ti robotići ako im sputaš um. Pa ustaje ona, organizira presicu, mudro brodi između bliske joj stranke i mudra svjetonazora. Brani slobodu mišljenja, a opet biranim riječima brani i mogućnost da se tu netko našao uvrijeđen, ili da netko nekog nije dobro razumio. Pritom, dakako, ne misli uopće hoće li joj to oslabjeti položaj u Vladi. U normalnoj vladi dakako da neće.

Ili, scenarij treći. E, tu je već premijer s jedne strane, a ministrica kulture s druge strane. Ne samo da brane svekolike slobode, ne samo da pritom marketinški zarađuju bodove dok govore drugačije od svojih koalicijskih partnera, već se kritički osvrću na HRT i ljude koje su na koncu sami postavili da vode javni servis kako ga vode. U tom scenariju kuži premijer da mu aktualni glavni ravnatelj i njegovi pobočnici rade više štete nego koristi, shvaća da ga je u Dnevniku previše, da nema drugog mišljenja, da će mu vladavinu pamtiti i po novinarima koji su ovako ili onako potjerani, da je možda pogriješio u kadroviranju, da često prestaje biti ugodno za gledanje sve to klimoglavljenje prisavsko. Dvije lijepo sročene rečenice u tom scenariju sve okreću u pravom pravcu, taman tako da ti se premijer i ne čini najgori.

Scenarij četvrti već u sebi ima HRT kao istinski javni servis, platformu za različita mišljenja, industriju koja pokreće ostale industrije, bastion pluralizma….

- Eto vidiš kako se danas lako ostaje bez posla. Treba se paziti - prekida snoviđenje svake vrste mati.

To hoće reći da je grozna poruka poslana i da je otišla daleko, kako god se rasplela priča s HNS-om, HRT-om i Šikanjićem. Odaslana je onog trena kada nam je ova prisavska vlast, sa ili bez naputka odozgo, poručila da itekako ima zabranjenih tema. Samo, ima nekih granica koje i nije tako lako prijeći. Reakcija javnosti je bila burna, ovaj put žešća nego za svih onih slučajeva kada se van s HRT-a tjeralo i kad su se glave sagnule. Zapuštenost se teško mukom urediti može, treba to vremena, no scenarij u kojem i zabrinuta mati petaje roge i bogu i ocu, pa kud puklo, nije daleko, pače sve je bliže. Ne'š majci, pa bilo to na našu sreću, ili na našu žalost.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka