Početak proljeća, kao i početak jeseni, poklapaju se s ravnodnevicom ili ekvinocijem, pojavom u astronomiji kada Zemljina os nije nagnuta ni od ni prema Suncu, a središte Sunca nalazi se u ravnini Zemljinog ekvatora. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Od 2008. do 2101. godine, proljetna ravnodnevica pada 19. ili češće 20. ožujka.
Idealno je nemoguće
Počeci godišnjih doba se po principu ciklusa malih promjena ponavljaju svakih 400 godina.
– Dogodi se da proljeće može pasti 21. ožujka, ponekad 20. ožujka, a nekad, ali rijetko, čak i 19.ožujka. To će se, na primjer, po našim proračunima dogoditi 2096. godine, kada će proljeće početi čak dva dana prije kalendarskog – objašnjava Dragan Roša, ravnatelj Zvjezdarnice grada Zagreba.
Astronomski početak godišnjih doba, kažu u Zvjezdarnici, zbog niza drugih proračuna koji su uz to vezani nemoguće je idealno uskladiti s našim kalendarom, i razmimoilaženje će se uvijek osjetiti.
– Činjenica je da našoj djeci u školama proljeće počinje 21. ožujka, a na televiziji čuju nešto drugo, i da su zbog toga zbunjena – priznaje Roša, no kaže kako to ni odraslim laicima nije nimalo jednostavno objasniti.
Civilizacija se navikla
Da bi se kalendarski početak proljeća približio astronomskom, trebalo bi mijenjati postojeći kalendar, a takve su promjene, kaže, vrlo nezgodne jer za sobom povlače niz drugih posljedica.
– Imali smo i boljih idejnih rješenja za kalendare, ali naša je civilizacija navikla na ovaj. On je relativno točan u smislu razlike kalendara i stvarne godine. Greška od jednog punog dana pojavit će se otprilike za 3.000 godina, što govori o točnosti našeg kalendara, a i ta se greška može neprimjetno riješiti – veli ravnatelj zagrebačke Zvjezdarnice. Bilo je, dodaje, ideja da svaka godina ima svoj kalendar, neka su od tih rješenja bila i bolja od postojećeg, ali su ljudi navikli na ovaj kalendar i njegova bi promjena stvorila probleme u svakodnevnom životu, smatra Roša.
________________________Kako nastaje razlika
– Proljeće se definira posebnim položajem Zemlje, kad Sunce prividno dolazi u tzv. proljetnu točku, sjecište nebeskog ekvatora i nebeske ekliptike koja je projekcija Zemljine staze na nebu. Mi vrijeme mjerimo obzirom na kalendarsku godinu, koja ima cijeli broj dana, a putanja Zemlje oko Sunca ne traje cijeli broj dana – kaže Roša. Taj se nesrazmjer nastoji što bolje uskladiti sa stvarnim gibanjem Zemlje oko Sunca, ali ipak dolazi do određene razlike, dijelom i zbog dodavanja prijestupne godine.
________________________
Može na nastavi, ali ne u udžbenike
Iako u udžbenicima proljeće počinje 21. ožujka, hrvatski školarci nisu posve dezinformirani u tom smislu.
– U nastavnom planu i programu datum prvog dana proljeća nije se mijenjao, pa se od prvog razreda uči da ono počinje 21. ožujka. U višim razredima, kroz razrednu nastavu, nastavnici mogu djeci objasniti razliku u odnosu na astronomski početak proljeća – kažu u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Hoće li se službeni datum mijenjati, ovisi o nastavnom planu i programu. No, obzirom da ni astronomi nisu za takve promjene, malo je vjerojatno da će se one uvrstiti u školske udžbenike.
________________________
Početak i »pravi« početak
Proljeće, međutim, nije jedino godišnje doba čiji se početak ne poklapa s astronomskim, odnosno »pravim« početkom. Ljeto koje počinje solsticijem, na primjer, po točnim astronomskim proračunima može pasti 20. lipnja, ali to može biti i 21. ili 22. lipnja. Jesen ne mora uvijek početi 23. rujna, već i dan kasnije, a zima je u povijesti znala počinjati 23. ili čak 24. prosinca.
