– Poziv na ronjenje se ne odbija, no mislio sam da ćemo ići negdje gdje je malo toplije. No onda mi je Branko objasnio da se radi o ronjenju pod ledom. I onda je bilo – »ups«. No, skupio sam hrabrosti i otišao, kazao nam je Lovrenović koji je tako sudjelovao u poduhvatu jedinstvenom na svijetu. Naime, po saznanjima IAHD-a, radi se o prvom svjetskom zaronu paraplegičara pod led. Cijelu akciju na zaleđenom Rudniškom jezeru u Kočevju organizirao je savez IAHD Adriatic, a uz Lovrenovića zaronilo je još četvero Slovenaca – Damjan Peklar, Klaudija Poropat, Aleš Povše i Peter Majcen. Poduhvat nije bio samo sportske naravi, već prvenstveno znanstvene, obzirom da je provedeno i istraživanju o tome kako ovakvi ekstremni uvjeti utječu na organizam osoba s ozljedama kralježnice. Skupinu ronioca zato je cijelo vrijeme nadzirala liječnička ekipa pod vodstvom prof. dr. Žareta Finderla i Urške Gajšek koja im je mjerila temperaturu, puls, razinu zasićenosti krvi kisikom, te funkcije srca. Voda u kojoj su ronili imala je 4 stupnja Celzija.
– U jezeru su u ledu bila izbušena dva okna – u jedno smo zaronili i nakon petnaestak, dvadesetak metara kroz drugo izronili, te se onda vratili natrag. Prvi je išao instruktor, a onda i mi. Ja sam bio zadnji na redu i cijelo sam se vrijeme prije zarona hrabrio, jer sam mislio da će biti jako hladno. Ipak, stalno sam si govorio – ako su svi izdržali, mogu i ja. No kad sam napokon zaronio, valjda zbog adrenalina ili tko zna zašto, uopće nisam osjećao hladnoću. Jako je neobičan i prekrasan osjećaj roniti pod ledom. Kako se radi o jezeru, ispod vlada neko mutno žutilo, no možete vidjeti mjehuriće kako se dižu prema ledu i taj ushit koji sam osjećao je neopisiv, ispričao nam je, i dalje oduševljen, Lovrenović. Prvi rezultati mjerenja pokazali su da uvjeti koji vladaju u tako hladnoj vodi nisu rizičniji za osobe s ozljedom kralježnice u odnosu na zdrave osobe. Samo ronjenje, inače, kako se to već prije pokazalo, odličan je sport za paraplegičare, koji ispod vode praktički »ne osjećaju« svoj fizički hendikep.
